TRANSADRIA

Ono što mali dioničari iz Udruge posebno stavljaju pod znak upitnika jesu nedavne investicije te kupoprodaja trezorskih dionica. Ukupna šteta koja je u Transadriji počinjena u prošle dvije godine putem neisplativih investicija, razbacivanja troškovima i neostvarivanja potencijala poduzeća jest oko pet milijuna eura – kaže Vlačić.

Naime, tijekom prošle godine Transadria je kupila 50-postotni udjel u šibenskoj tvrtki za cestovni prijevoz TIP, što Uprava tvrtke opravdava ulaskom u novi poslovni segment koji je nužan za opstanak na tržištu i pružanje cjelovitih logističkih usluga. Strateški je plan, naime, ulazak u segmente transporta, skladišta, manipulacije teretom, male dorade robe, prepakiranja itd.

U segmentu transporta imali smo jedan do dva milijuna eura godišnjih troškova, a u sljedećim godinama time ćemo ojačati konsolidirane prihode i znatno proširiti bazu klijenata koji trebaju punu uslugu. Također, tom akvizicijom izravno utječemo na razvoj jednog većeg logističkog, trgovackog i proizvodnog projekta u industrijskoj zoni Podi, nedaleko od Šibenika. Ta lokacija nam je strateški važna za razvoj logističkog smjera iz Dalmacije jer držimo 50-postotni vlasnički udjel u Luci Šibenik – kaže Bačelić.

Iako je takva diverzifikacija strateški opravdana, mali dioničari osporavaju način na koji je konkretna akvizicija provedena. Naime, Vlačić navodi da je Transadria 50 posto udjela u TIP-u, čiji je temeljni kapital 2007. godine iznosio 520 tisuća kuna, kupila od Predraga Bulata za čak 32 milijuna kuna što akviziciju čini neopredeljeno skupom. Potom je dijelom tih sredstava Bulat kupio više od 10 posto dionica Transadrije koje se sada, kaže Vlačić, nalaze pod skrbičkim računom Zagrebačke banke.

Slučaj s prodajom trezorskih dionica tvrtki Vrni još je zanimljiviji jer je ta tvrtka u međuvremenu završila u stečaju. Sredinom 2008. Transadria je prodala tisuću trezorskih dionica tvrtki Vrni, proizvođaču i trgovcu voćem i povrćem, koja je u tu namjenu podigla kredit u iznosu više od pet milijuna kuna, a Transadria je izdavanjem vlastite mjenice garantirala za povrat tog kredita. No, kada Vrni kredit nije otplatio, on je mjenicom naplaćen od Transadrije što znači da je ona, ističe Vlačić, protuzakonito financirala stjecanje vlastitih dionica od strane treće osobe, a u kasnijem poslovanju s tvrtkom Vrni izgubila dodatnih pet milijuna kuna u vidu nenaplativih potraživanja.

Uprava je Transadrije u odgovoru na pitanja o trezorskim dionica napisala samo ‘da su dionice uvijek prodavane po znatno boljim cijenama nego na burzi’. Kao što se vidi iz obavijesti na Zagrebačkoj burzi posljednjih godina, Transadria gotovo svakog tjedna pomalo kupuje vlastite dionice pa ih, obično prije skupštine, prodaje u većim paketima. Projekt kupnje građevinskog zemljišta u industrijskoj zoni Kukuljanovo, gdje Transadria planira graditi poslovno-sklađišnu zgradu i preseliti većinu osoblja iz središta grada te tako optimalnije koristiti nekretnine, u Upravi vide kao potez koji će pozitivno utjecati na novčani tok.

Mali dioničari pak ponovno prosvjeduju protiv visoke cijene koja je plaćena za tvrtku SBE Primus (2,1 milijun eura), vlasnika 13 tisuća četvornih metara u zoni Kukuljanovo. Prema konsolidiranom izvješću, grupa je u prošloj godini ostvarila gubitak od 7,9 milijuna kuna u odnosu na dobit iz 2007. od 13,7 milijuna kuna, iako su poslovni prihodi tijekom prošle godine porasli oko 30 posto. Uprava pod rezultata objašnjava izostankom prihoda od projekta Tower centar Rijeka iz kojeg Transadria još potražuje oko 25 milijuna kuna, a rast zaduženosti (koeficijent 0,62) objašnjava se investicijskim ciklusom.

• Uskoro očekujemo pozitivne efekte investicija u koje smo ušli, no kada bi se bilanca promatrala pod pretpostavkom revalorizirane imovine, realna zaduženost ne bi iznosila ni 20 posto – kaže Bačelić. Revalorizacija imovine još nije napravljena jer bi zbog toga, objašnjavaju u Upravi, njezina vrijednost u bilanci znatno porasla što bi počelo trošak amortizacije i poreza na dobit.

Transadria još nema kontrolu nad ovisnim društvima Transar i Transjug iz Saraje i Transjug iz Bara, a pitanje povrata imovine iz BiH, Srbije i Crne Gore u okrilje matic prometno se aktualizirati razgovorima s odvjetnicima. Transadria trenutačno zapošljava 414 radnika, a optimalan broj ne bi smio prelaziti 250. U prošloj i ovoj godini radi se na smanjenju njihova broja što povećava i troškove poslovanja. Glede carinskog posredovanja Transadria je među tri najveće špeditera, iako nema podataka o tržišnom udjelu, a cilj je ove Uprave smanjiti prihode od carinskog posredovanja na 10 posto do ulaska u EU. Budući da u ostale djelatnosti Transadria tek ulazi, pitanje je kako će završiti proces restrukturiranja. Nedvojben je pak nastavak nemilosrdne borbe između aktualne Uprave i NO-a s malim dioničarima, u kojoj će pobjednika odrediti HFP.