Nitko ne spori da neki direktori državnih tvrtki imaju prevelike plaće u odnosu na rezultate svojih kompanija, ali to se ipak ne može rješavati mimo važećih zakona. Koaličijska je vlada prije sedam godina pokušala s istovjetnim propisom o smanjivanju plaća direktora državnih tvrtki kao i sadašnja. Proglašen je neustavnim.
Naime, nisu prošle ni pune tri godine od odluke Ustavnog suda RH kojom je ukinuo odredbu praktično istog sadržaja.
Svaka odluka Ustavnog suda kojom se neki zakon ili propis proglasio neustavnim ima ozbiljne posljedice i – košta. U pravilu nakon toga slijedi veliki broj sudskih postupaka u kojima tužitelji gotovo sigurno uspijevaju. Na primjeru smanjenja plaća velikom broju osoba to znači kasnije plaćanje sve neisplaćene razlike uvećane za kamate.
To znači da svoja poduzetnička prava i interese ostvaruje sukladno mjerodavnom zakonu kojim su uređena prava i obveze tih pravnih subjekata. Nadležnost i ovlasti uprave trgovačkoga društva te prava članova uprave, uključivši i mjerila za određivanje njihovih primanja, propisani su Zakonom o trgovačkim društvima i statutom društva.
Ne preduzimajući što će Ustavni sud (ako do postupka dođe, a vjerojatno hoće) učiniti, ipak se nije moguće oteti utisku da postoje daleko bolja i jednostavnija, a istodobno pravno potpuno neupitna rješenja. Jedno od takvih je i pokretanje stečaja kod subjekata koji ispunjavaju uvjete (ili blokirani račun 20 dana ili prezaduženost), pa otvaranjem stečaja prestaju vrijediti i svi ugovori, uz visoku razinu odgovornosti čelnika. Naravno, stečaj ne znači definitivnu smrt pravnog subjekta, ali jamči veliku i potpuno ustavnu vlast na planu koji se želi ograničiti. Na taj bi se način riješio problem većine pravnih subjekata u državnom ili pretežito državnom vlasništvu, a nije uopće bitno je li bio račun već blokirani ili se to dosad spriječavalo različitim subvencijama.
