Home / Biznis i politika / Hebrangove gubitničke poruke

Hebrangove gubitničke poruke

Ako se kao odbjegli HDZ-ov neovisni predsjednički kandidat ovih dana najavi i aktualni član stranačkog Predsjedništva Dragan Primorac, stranka će imati ozbiljnih problema.

Veli broj predsjedničkih kandidata otežava prognoze o pobjedniku. Ali sve je manje izgledno i to kako će vodeće političke stranke HDZ i SDP izgledati nakon predsjedničkih izbora. Izbor je složenijim učinio očekivani kandidat Nadan Vidošević. Počeo je furiozno, osigurao si dominaciju u medijima, ima pojavnost, energiju. Krenuo je s oštrim kritikom bivšeg premijera Sanadera i HDZ-a. No, na nekoliko teških pitanja kako od strane HDZ-a tako i od SDP-a neće lako naći uvjerljive odgovore. Kako to da je takvo skrećanje HDZ-a u pogrešnom smjeru primijetio tek nakon što se kandidirao za predsjednika nasuprot službenome stranačkom kandidatu Hebrangu? Zašto nije postao stranački ‘neovisan’ barem na početku godine, kad je počeo otvoreno kritizirati Ivu Sanadera? Zato što se nadao kako će kritikom prisiliti Sanadera da njega izabere za HDZ-ova predsjedničkog kandidata? Ili zato što je strahovao da bi mu nakon izlaska iz stranke, možda Uskok, mogao propitati imovinsku karticu?

Kao HDZ-ov kandidat, uz Mesićevu podršku, Vidošević ne bi imao problema s imovinskom karticom i pobjeda bi mu gotovo bila osigurana. Zasad je izvjesno da uživa gotovu potporu predsjednika Mesića, da ima novca za bogatu kampanju. No nije li on ipak i prikriven HDZ-ov kandidat, rezultat tajnog dogovora Mesića i Sanadera, kao što to sugeriraju politički kuloari i neki medijski napis? To sad, vjerujem, nije poznato niti članovima stranke, a kamoli biračima. Možda je na djelu tek jedna (legitima) manipulacija Vidoševićeve kampanje? A može biti i istina. Politička je vjerodostojnost u nas takva da je sve moguće. No sigurno je kako takve priče smanjuju uvjerenje u to da je Andrija Hebrang istinski HDZ-ov kandidat. Tome pridonosi i sama porukama poput one novije ‘da će napustiti stranku i politiku pobjeđi li Vidošević’ ili, one nešto starije, da je ‘Vidošević iskoristio HDZ i napustio ga kao staru krpu’. Kad predsjednički kandidat najjače stranke nastupa s pozicije očajne, prevarene kućanice tu opet nešto nije jasno: vodi li on svoju kampanju uistinu sam, pa, eto, šalje gubitničke poruke? Ili mu je vodi netko drugi – protiv njega? Ako se kao odbjegli HDZ-ov neovisni predsjednički kandidat ovih dana najavi i aktualni član stranačkog Predsjedništva Dragan Primorac, stranka će imati ozbiljan problem s dojmom da je samo privremeni radnik za ljude velikih karijernih ambicija.

S jakim predsjedničkim kandidatom SDP bi u takvoj situaciji imao velike izglede dobiti svog čovjeka na Pantovčaku. Ali Ivo Josipović je to bio samo dok je bio jedini, i dok je protiv sebe imao samo Andriju Hebranga, a uza sebe medijske simpatije. No sad se sve više pokazuje da Josipoviću nedostaje političke energije, a i da nije istinski SDP-ov kandidat. Permanentni Bandićevi izazovi, iz kojih se onda nagađa da priprema kandidaturu, zapravo su rukavica u lice i Josipoviću i stranačkom šefu Milanoviću. Poruka: Htjeli ste po svome, mimo SDP-ove stranačke logike, sada se pitajte što namjeravam! A sâm Josipović sve otvorenije pokazuje da mu je stranka, u kojoj je praktički novak, poslužila tek kao odskočna daska za predsjedničku kandidaturu. Ne pobijedi li, mogao bi to biti i Milanovićev kraj na čelnome mjestu SDP-a.

Dvije najveće stranke i njihovi službeni i neovisni aspiranti za Pantovčak u toj su mjeri predstavile predsjedničke izbore na razini puke političke aritmetike pa ispada sasvim u trendu da Vesna Pusić nastoji kandidaturom ‘istrogovati’ mjesto buduće ministre vanjskih poslova, da Damir Kajin poželi još jednu privremenu guvernovicu osim saborske, da ih Vesna Škare Ožbolt koristi kao prikrivenu reklamu za svoj odvjetnički ured. U tom kontekstu ni kandidatura Alke Vujice nije manje legitimna. Duhovita je, reklama je dobra, razobličava stanje političke svijesti. A i ne vjerujem da bi Alka bila najgora predsjednica od dosad najavljenih. No, sada me već istinski zabrinjava sljedeće: naime, te i takve, te bi se stranke i političari u jeku predsjedničke kampanje trebali dogovoriti o iznimno složenom proračunu za iduću godinu. Kako ne bi baš u rasulo gurnule državu koju ‘znalački’ vode već dvadeset godina. Zapravo, više od samog izbornog pobjednika intrigira me pitanje: mogu li se oni u kritičnom trenutku dovoljno pribrati i zaustaviti pred ponorom?