S produbljivanjem krize rast će i nervoza. Čak 40 posto nelikvidnih neće preživjeti. Iako izgledaju kao gubitnice, tvrtke pod šapom banaka na kraju bi mogle biti sretnice. Mnoge druge neće dobiti priliku da ih spašavaju vjerovnici.
Nervoza je sve očitija i opipljivija ne samo u odnosima između banaka i dužnika nego i leasing-kuća i korisnika leasinga, kupaca i dobavljača, dioničara i uprava, radnika i poslodavaca, među dojučerašnjim partnerima. Nervoza je velika jer sada svi vide zakasnjene signale strateške krize koja vlada u hrvatskom gospodarstvu. Većina nije primijetila prve znakove krize prije godinu dana, a nervoza će se povećavati s njezinim produbljivanjem – kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.
Trgovački lanac Pevec i turistička grupa adriatica.net klasični su primjeri tvrtki koje su se preinvestirale. Dok je sve išlo dobro i dok je vladalo ozračje rasta, banke su izdanso kreditirale takve poduzetničke pothvate. Je li širenje u regiju onako kako je to radio Pevec bilo ekonomski opravdano? Manje važno. Glavni kolateral bile su nekretnine, za drugo se nije mnogo pitalo. Sadašnja situacija, u kojoj se banke iščekuju zanimaju kakav poslovni plan, filozofiju i strukturu ima Pevec, pokazuje da su se i poduzetnici i banke zaigrali.
Pitanje je što će banke s tolikim nekretninama, kojima je pala vrijednost, a pogotovo s vlasništvom u velikom broju tvrtki. Ipak, u njihovu je slučaju manje straha jer banka ima najjače instrumente za naplatu svojih potraživanja. Mnogo bi gore mogli proći dobavljači tvrtki koje se nađu u takvim problemima. Zasad većina Pevecovih dobavljača pozdravlja plan banaka za spas tvrtke i nada se pomoći države, a manje se brine za svoja potraživanja.
- Pristajemo na nagodbu, to je mnogo bolja varijanta nego da tvrtka završi u stečaju – kaže Alojzije Sobočanec, predsjednik Uprave Međimurjepleta.
Jedan od većih Pevecovih domaćih dobavljača koji s tim lancem na godinu napravi 10-ak milijuna kuna prometa, požeški proizvođač namještaja Spin Valis također pristaje na plan sanacije koji su, navodno, predložili najveći vjerovnici Hypo i Raiffeisen banka: – Apsolutno nam je u interesu da tvrtka preživi.
Tako Holding gradi vrtiće, škole, zgradu Hitne pomoći, ali i stanove u Sesvetama. Također, Holding je u dva navrata spasio gradski proračun kupivši zemljišta Gredelja i Zagrepčanke u samom središtu Zagreba. Za ta je dva zemljišta platio više od 122 milijuna eura. Zemljište Zagrepčanke prodao je IGH-u za 45 milijuna eura, no ni gotovo godinu dana nakon sklopljenog ugovora Institut građevinarstva nije zemljište platio. Da stvar bude još gora, Holding je Gradu zemljišta platio novcem iz obveznica plasiranih na Londonskoj burzi prije dvije godine. Tada su, po iznimno povoljnim uvjetima, uspjeli plasirati 300 milijuna eura obveznica, a novac je trebao biti namijenjen proširenju plinske i rekonstrukciji vodovodne mreže. Obveznice će, doduše, na naplatu doći tek za osam godina, no svake se godine mora plaćati 16,5 milijuna eura kamata. No, Holding je novac potrošio, posljednji dio u srpnju je iskorišten za plaćanje kamata, a da ništa od najavljenog nije napravljeno jer su milijuni eura umjesto u investicije preusmjereni u spašavanje proračuna i plaće radnika.
Nadalje, Holdingu prijeti i zamrzavanje 60 milijuna eura vrijednog kredita EBRD-a namijenjenog također sanaciji vodovodne mreže, i to zbog konstantnog pada kreditnog rejtinga. Još jedna omča oko vrata Zagrebačkom holdingu je i naselje u Sesvetama. Od 2.700 sagrađenih stanova još ih je oko šest stotina neprodano, pa Holding i ondje ima 700-tinjak milijuna kuna zamrznutog kapitala. Čak ni cijena od 1.290 eura za kvadrat nije privukla dovoljno kupaca na bivšu svinjogojsku farmu u Sesvetama. Od megalomanskog naselja sagrađenog radi skupljanja populističkih bodova Holdingu će najvjerojatnije ostati samo dugovi. Komunalna je tvrtka, koja se uopće ne bi trebala baviti stano-gradnjom, za gradnju naselja podignula kredit od 900 milijuna kuna koji danas teškom mukom vraća.
Pa ipak, unatoč svim tim brojkama u crvenom i minusima uguranim pod plavi zagrebački tepih danas se u Gradu priča samo o jednom – skorim predsjedničkim izborima. Politički marketing kompliciran je stvar. Kad je upregnut u važnu kampanju, priče o dugovima, ‘ajmo biti blagi, zaista mu ne trebaju.
Najgori je dužnik – ‘mrtav’ dužnik. Slučajevi velikih tvrtki koje su potonule pod teretom vlastite poslovne nepromišljenosti i globalne krize, poput adriatica.neta i Peveca, zorno potvrđuju tu tezu. Banke će, bar kad je riječ o velikim iznosima, učiniti sve da dužnik ne propadne, pa se pravi val ‘restrukturiranja i reorganizacija’ pod paskom banaka i pretvaranja nenaplativih potraživanja u vlasničke udjele tek može očekivati. I prijetnje ZET-u da će ostati bez tramvaja jer ne podmiruje redovito leasing za njih dio su priče o sve nervoznijem poslovnom okruženju.
Pitanje je što će banke s tolikim nekretninama, kojima je pala vrijednost, a pogotovo s vlasništvom u velikom broju tvrtki. Ipak, u njihovu je slučaju manje straha jer banka ima najjače instrumente za naplatu svojih potraživanja. Mnogo bi gore mogli proći dobavljači tvrtki koje se nađu u takvim problemima. Zasad većina Pevecovih dobavljača pozdravlja plan banaka za spas tvrtke i nada se pomoći države, a manje se brine za svoja potraživanja.
