Facebook, Twitter, MySpace i ostali mediji za društveno umrežavanje, kao što se službeno zovu, nisu samo fenomen novoga, telekomunikacijskoga doba, ili pak, društveni fenomen koji golica maštu raznih sociologa i psihologa već su i kreativne mozgove marketingaša i financijaša bacili u nemir. Nakon dugo vremena, u kojem se činilo da je marketinška i financijska mudrost bezgranična i da funkcionira prema zakonitostima koje nemaju iznimke, magovi oglašavanja i zaradivanja novca u svim sferama ljudske djelatnosti našli su se u nebranu grožđu.
Društvene mreže s jedne strane dosegnele upravo fascinantnu popularnost i rast o kojima se može samo sanjati, ali su s druge strane, obzirom na veliku dvojbu znalcima – pitanje kako točno na tomu sada zaraditi. Na prvu loptu stvar djeluje krajnje jednostavno. Popularnost je tu, perspektiva rasta također, dakle ne treba raditi na izgradnji brenda, već samo požnjeti postojeći potencijal. Ipak, lakše je to reći nego napraviti. Internetska je populacija iznimno razmažena sorta naviknula na besplatne sadržaje. Ako tek tako pokušate zaraditi na njima, element popularnosti brzo će presušiti. Opet, ako je sve besplatno i izbjegava se neumjesno reklamiranje, kako onda profitirati na najjačem trendu novog milenija?
Podatke o zaradi i prihodima sve mreže skrivaju kao zmija noge, no utemeljene spekulacije govore o trenutačnoj neisplativosti čak i onih najpopularnijih, kao što su Facebook i Twitter. Obično stavljanje oglasa jednostavno nije dovoljno. Pobjednički je koncept, koji se polako šulja, ciljano oglašavanje korištenjem dostupnih tehnologija koje omogućuju oglašivačima slanje oglasa svojim korisnicima praćenjem njihova ponašanja na internetu. Pitanje privatnosti odmah slijedi, ali se čini da nikoga zapravo i ne zabrinjava. Stručnjaci su svjesni nedovoljnosti trenutačnog praktičnog znanja u slučaju tog fenomena pa upozoravaju na dvije bitne stvari prije formiranja strategije.
Prvo, valja imati na umu da je riječ o društvenim, a ne poslovnim medijima, dakle medijima orijentiranim na zabavu prije svega. Drugo, pogrešno smisljena strategija oglašavanja može nanijeti više štete nego koristi. U tom smislu jedna od prvih naučenih lekcija bila je da na tim medijima treba pristupiti osobnoj, živoj komunikaciji, nikako automatiziranoj, klasičnoj koja korisnike irritira i odbijaju. Jednostavnije, bit je oglašavanja na društvenim mrežama hiniti da ste potencijalnim mušterijama prijatelj. Revolucija oglašavanja na društvenim mrežama može se sabiti u samo dvije riječi koje dobro opisuju bit – dvosmjerna komunikacija. To više nije samo slanje poruka, to je sada razgovor. Konkretno, treba se prilagoditi zabavnoj prirodi dotične komunikacije u koju polako i vješto treba uklopiti eventualnu marketinšku poruku.
