Marinca sustiže kazna jer je previše taktizirao u Podravci

Šok je bio samo to što su naftni derivati poskupjeli odjednom devet posto, a dok bi uz tijedne korekcije to vjerojatno prošlo kao u onom viku: ‘Dragi Mujo, tvoja majka šetala po krovu…’!! Prijedlog da se cijena na autocestama razlikuju od cijena izvan njih nije ništa novo za hrvatske međunarodne cestovne prijevoznike jer takav sustav koriste i u inozemstvu, a posebno u Austriji. Kartičari poput ESSO-a, Shell i DKV-a imaju sustav benifita na benzinskim crpkama, gdje su veći benifiti na postajama izvan autocesta. No, najveći benifiti (npr. DKV – 0,12 eura rabata) mogu se ostvarivati samo na takozvanim self-service postajama. To su uglavnom benzinske postaje bez radnika, s automatskim točenjem goriva upotrebom kreditnih i ten-kirnih kartica. No, i tamo otvaranje i rad takvih stanica i cijenama odlučuju naftne kompanije. Takvih postaja kod nas još nema i teško je vjerovati da će se cijene na autocestama i izvan njih drastično razlikovati. Neke su zemlje, poput Italije i Turske uspjele ishodovati za svoje prijevoznike posebne kolicišne rabate kod nekih naftnih kompanija. Isto bi trebali napraviti i hrvatski cestovni prijevoznici, da uz potporu resornog ministarstva pregovaraju s Inom o takvim aranžmanima. Naravno, tu je samo stvar dobre volje vlasnika Ine da o tome uopće razgovaraju.

U Crnoj Gori, primjerice, prijevoznici u cestovnom prometu nemaju rabate, osim kad se pojedinačno dogovore s opskrbljivačem u slučaju da imaju veću godišnju potrošnju.

– Nema rabata na državnoj razini prema prijevoznicima u obliku participacija ili subvencija – kaže Veselin Salamandija, izvršni direktor AD ‘Autoboka’ iz Kotor. Slično je i u Bosni, gdje veliki potrošači koji toče velike količine goriva direktno dogovaraju popuste, a kreću se između tri i pet posto. Kad je u pitanju cijena goriva ovisno o lokaciji, u Bosni se, primjerice razlikuju cijene na magistralnom pravcu, a cijene u Brčkom distriktu niže su za pet centi u odnosu na cijene u Banjoj Luci – kaže Velibor Peulić iz Odjela za transporte, BiH vanjskotrgovinske komore. U Srbiji, Crnoj Gori i Bosni ne postoje benefiti za pojedine kategorije građana kad je riječ o cijeni goriva.

Sa sadašnjom formulom, cijene goriva u Hrvatskoj još su nešto niže nego u Sloveniji i Mađarskoj, malo više nego u Bosni i skoro istovjetne onima u Srbiji.

Zbog bojazni od inflacije premijerka Jadranka Kosor preporučila je Inu da uzme u obzir krizu i njezine posljedice. Tako će se prema novom modelu cijene goriva određivati svaki tjedan, a ne kao do sada svaka dva tjedna. Maloprodajne cijene moći će se promijeniti samo 3,5 posto. U slučaju da je izračunana cijena viša od toga, razlika će se podijeliti na iduće tjedne. Stručnjaci očekuju da bi se kroz tjednu promjenu mogli eliminirati skokovi cijena koji su dosad često zbunjivali javnost.

Formula prema kojoj se dosad izračunava cijena bila je slična praksi u nekim europskim zemljama, što je značilo da su se cijene mijenjale za postotak izračunan prema jednadžbi u kojoj su uračunane cijene derivata na mediteranskom tržištu i tečaj dolara prema kuni. A kako se cijene na mediteranskom tržištu razlikuju od cijena srove naftne na Njutorškoj burzi, građanima nije bilo jasno kako je barem nafta pojeftinila, a na domaćim crpkama je cijena ostala ista. Naravno, tome su pridonijeli i mediji, koji nerijetko nisu štedjeli Inu s kritikama.

Sve u svemu moramo se pomiriti s tim da dolazi vrijeme poslovne prilagodbe na surovi i grubi sustav liberalnog kapitalizma koji ne poznaje nikakve socijalne komponente jer je konkurencija neumoljiva i na svako posratan konkuranta reagira ubojito, ne gledajući pritom na kolateralne žrtve. Socijalna komponenta je pod znakom pitanja, jer kontrola cijena od strane države kompanijama će neminovno povećati administrativne troškove. A ako bi se cijene drastično povećale u odnosu na susjedne zemlje, kupci iz Hrvatske će po svoje pogonsko gorivo odlaziti u Sloveniju, Mađarsku i BiH, što bi također bio i svojevrstan regulator cijena.