Ivicu Šišku javnost uglavnom poznaje malo kao grafičara, malo kao slikara, a svakim novim galerijskim predstavljanjem slikar se nadmeće s grafičarom. Nije to osobna i neprijateljska bitka, nego vaga i traženje ravnoteže u stvaralaštvu likovnog umjetnika koji cijeni i poštuje zanat, ali i otvara mogućnost za nove ideje i interpretacije svoga raskošnoga djela. Oduvijek je bio spretan crtač, ali ima jednostavno razdoblja kad je vrijeme da se na platnima razvije i naglasi fina slikarska priča. Upravo je najnovija izložba naslovljena ‘Otvoreni prostori’ predstavljena u zagrebačkoj Galeriji Forum.
Mediji su prije desetak godina javljali kako je upravo Ivica Šiško u ekipi sa slikarom Eugenom Kokotom i suradnicima siva eminencija i mozaik obnove svečanoga Bukovčeva zastora koji se prije toga cijelo jedno stoljeće dizao i spuštalo u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Dvojica profesora s Akademije likovnih umjetnosti i njihovi suradnici uspješno su izradili kopiju slavnoga zastora i zatim je svatko nastavio svoje projekte. Ivica Šiško nije izlagao nekoliko godina, a sad se vratio u izložbene dvorane i donio novu snagu. Pročistio je likovni jezik, crpi snagu iz svojih ranijih djela. Njegovi su prirodni elementi, stilizirani figuralni listovi i organične forme koje se poput stručaka šire po velikim akrilicima još veće i točnije, bliže gledatelju.
