Znatno smanjenje cijena oglasa neće nas izvući iz krize

Direktor PZ-a i Vinarije Dingač Anto Martinović sve je razvojne karte stavio na ulaganje u suvremenu tehnologiju.

Dalibor Kulišić, produkt-menadžer u Badelu 1862, kaže da se u Njemačku izvozi 30 tisuća boca Dingača na godinu, ali Nijemcima je i cijena od 10 eura previsoka.

Ivana Pandža, brend-menadžerica za vina u Badelu 1862, sudjelovala je u noćnoj berbi iz koje će vino ostati nekomercijalizirano.

Radoslav Pezo, enolog PZ-a i Vinarije Dingač, kaže da je nova tehnologija u proizvodnji omogućila da svaka boca određenoga godišta bude iste kvalitete.

Butelja Dingača na hrvatskom tržištu prodaje se u cjenovnoj kategoriji od 130 do 140 kuna. U trgovini u sklopu Vinarije u Potomju cijena je 136 kuna. Glavninu Dingača kroz svoju mrežu plasira Badel 1862, s kojim PZ i Vinarija Dingač surađuje od 1990., kad je Badel 1862 preuzeo plasman vina berbe 1989. Po tom se ugovoru vidi da se u to vrijeme Dingač prodavao godinu za godinom nakon proizvodnje. Prodaja je usporena u ovom desetljeću, kad su povećane površine pod vinogradima, ali zaostirala se i konkurencija na tržištu vina proizvedenih od sorte plavac mali.

Dingač više nije najsukuplje vino iz te sorte na tržištu. To je postao Plenkovićev Zlatan plavac, čija je cijena u hrvatskoj maloprodaji otprilike 220 kuna. Dingač čak nije najsukuplje vino koje distribuira Badel 1862 s obzirom na to da je u njegovu portfelju i vino Ivan Dolac barrique, čija je cijena 170 kuna. No upravo je svrha ulaganja u njegovu kvalitetu da ga se ponovno dignje na cjenovni vrh. Istodobno, priča nam Dalibor Kulišić, produkt-menadžer u Badelu 1862, radi se na tržišnoj distinkciji između Dingača i njegova mladeg brata Postupa, još jednog vrhunskog vina Vinarije Dingač. Donedavno su Dingač i Postup bili u sličnoj cjenovnoj kategoriji, otprilike 120 kuna, da bi se proljetos počela redefinirati njihova tržišna pozicija. Dingač je pomaknut malo prema gore, a Postup je smješten u kategoriju vina koja se prodaju po 90 kuna. Riječ je, naravno, o situaciji na hrvatskom tržištu.

Kad je riječ o Dingaču, njegova višedesetljetna poznatost otvorila mu je vrata izvoznih tržišta. Kulišić kaže da se izvozi gotovo polovica godišnje produkcije, uglavnom u BiH, Švicarsku i Njemačku, koja je najveće Dingačevo izvozno tržište. U Njemačkoj se proda tridesetak tisuća boca Dingača na godinu, i to po desetak eura, odnosno dvostruko nižoj cijeni nego u Hrvatskoj. I to je, nastavlja Kulišić, Nijemcima – preskupo.

Prošle subote u prodavaonicu u sklopu PZ-a i Vinarije Dingač u Potomju zatekli smo dvije američke turistkinje koje su se vraćale u Dubrovnik s izleta na Korčulu. U prodavaonicu su bez ikakvih predrasuda prema cijenama izloženih vina kušale sve što im je za kušanje bilo ponuđeno. Nakon toga nisu nimalo dvojile – kupile su svaka po butelju Dingača. Kako im se sviđa i smatraju li da mu je cijena previsoka, pitam ih. Odgovaraju da je vino izvanredno, a cijena niža nego što su misle da će za njega biti. Kako to? U Hrvatsku su došli iz Grčke, gdje su također kupile bocu vina. S lagano gadljivim izrazom na licu dama srednjih godina iz Philadelphije upoznaje me s turističko-vinskom suvenirskom ponudom mediteranskih konkurenata: vino osrednje kvalitete u Grčkoj je platila 50 eura.

Da je izvoz vina kroz turističku potrošnju daleko najisplativiji, znamo odavna. No ove je godine turista poput te dvije Amerikanke bilo malo. Anto Martinović kaže da je vrhunskih vina ove sezone u turističkim destinacijama koje Vinarija Dingač pokriva prodano nešto manje nego lani, ali da je zato osjetno povećana prodaja kvalitetnih vina, boca koje stoje tridesetak kuna. Dovoljno je bilo u trgovini Vinarije provesti pola sata i uvjeriti se u to. Svako malo pred vratima se zaustavlja neki automobil poljske…