Nema odgovornih

Vladina odluka tobože je loše napisana samo da bi se rupama u njoj omogućila veća primanja šefovima u državnim tvrtkama unatoč formalno proklamiranom ograničenju.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravamo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.

avio mi se čitatelj koji radi u računovodstvu velikoga trgovačkog društva u pretežito državnom vlasništvu. Kaže da u tom računovodstvu nakon odluke Vlade o navodnom ograničenju plaća predsjednika i članova uprava u trgovačkim društvima koja su u državnom vlasništvu (NN 83/09) više ne znaju izračunati točnu plaću svojim šefovima.

Figa u džepu Igra je jednostavna, plaće šefova prema toj odluci ne smiju biti više od 3,2 prosječne mjesečno isplaćene neto plaće u RH (oko 16-17.000 kn). No, ne zna se što točno (ne)sačinjava tu plaću. Dodaje li se na tu osnovicu minuli rad i ulaze li u to ili ne tzv. primanja u naravi: za službeni auto (dio od jedan posto od vrijednosti auta koji se smatra da se vozi u privatne svrhe), zatim životno osiguranje (ako je korisnik osiguranja menadžer), nerijetko i troškovi stanovanja, kupnja kreditnim karticama tvrtke (ustvari za privatne potrebe) itd. U odlukama o tome ulaze li razna primanja u naravi u ograničene iznose plaća ili se ta primanja ne uračunavaju u plaće ne piše ništa. U njima piše ‘samo’ plaća članova uprave… Jedino u odluci jasno piše da se zabranjuju isplate bonusa i nagrada. Ali ne piše da se zabranjuju primici u naravi. To, dakle, znači da se isplate u naravi, unatoč odlukama o ograničenju plaća šefova u državnim tvrtkama, mogu obilato koristiti, jer su u pravilu i ugovorene (korištenje službenih automobila, police osiguranja, a mnogim šefovima i troškovi stanova). Zapravo, plaća u nekim slučajevima i ne znači prihode veće od tih primanja u naravi, osobito raspolaganje kreditnim karticama tvrtki kojima si šefovi mogu sve kupovati. I to me je natjeralo da promijenim dosadašnje mišljenje o odlukama Vlade da se ograniči plaće šefova u državnim tvrtkama. Dosad sam pišući o tim odlukama zastupao mišljenje da je riječ o nekompetentnosti onih koji su te odluke pisali, a nakon javljanja tog čitatelja ozbiljno razmišljam o tome da su te odluke tako tobože loše napisane svjesno i namjerno, kako bi se ‘rupama’ u tim odlukama omogućila povećana primanja šefovima u državnim tvrtkama unatoč formalno proklamiranom ograničenju.

Nezakonitost Da podsjetim, zakonska nevaljanost odluke o ograničenju plaća šefovima u državnim tvrtkama je u tome što su sa šefovima sklopljeni ugovori s ugovorenim znatnim otpremninama, pa stoga Vlada ne može svojom jednostranom odlukom obvezivati drugu ugovornu stranu. Ta je odluka, osim što je nezakonita, i nedorečena. Zahtijeva se da se i svemu rukovodećem osoblju na nižim rukovodnim razinama smanji plaća na odgovarajući način. Pritom nijedno nije određeno do koje se točno razine smanjuju plaće rukovodećem osoblju niti je definirano kako se točno smanjuju plaće ‘na odgovarajući način’. Čitatelj kaže da su se njegovi kolege i kolegice iz računovodstva u kojem radi pokušali o provedbi odluka raspitati u Ministarstvu financija, kao kakva je praksa u tijelima Vlade i ministarstvima. I kaže da im nije uspjelo o tome ništa pobliže doznati. Provjeri radi i ja sam kao novinar pokušao dobiti odgovore na ista pitanja od odjela za javnost Ministarstva financija i Vlade. Iz Odjela za odnose s javnosti Ministarstva financija objasnili su da nisu nadležni i da bi o tome trebalo pitati onoga tko je odluku o ograničenju plaća šefova u državnim tvrtkama donio, dakle Vladu. A iz Vlade do zaključenja ovog broja jednostavno nisu odgovorili ništa. I upravo to kao da potvrđuje tezu o tome da je odluka Vlade o ograničenju plaća šefovima u državnim tvrtkama pisana svjesno i namjerno s ‘rupama’.

Vlada je ustrajala na navodnoj odgovornosti članova nadzornih odbora u državnim tvrtkama za provedbu odluka o ograničenju plaća. No, prema Zakonu o trgovačkim društvima Vlada svoje odluke može nametati samo na skupštinama trgovačkih društava u državnom vlasništvu, a ne preko članova nadzornih odbora. Članovi nadzornih odbora (i u državnim tvrtkama) zakonski nisu Vladini aktivisti. Ako članovi nadzornih odbora moraju nekog slušati, onda su to skupštine društva, a ne Vlada.