Sve više mladih

Drugim riječima, država preuzima gubitke, a Ini ostaje profit. Utješno može biti to što je država i dalje drugi veliki Inin dioničar, zbog čega bi trebala imati neke koristi od boljeg poslovanja kompanije kojom operativno upravlja Mol, i što je dogovoreno i da će se renta povećavati s Ininim povećavanjem cijene njezina plina. Pojedini stručnjaci misle da je i najavljenje povećanja sa samo 2,6 na 10 posto premalo. Hrvatska se s druge strane obvezala EU da će do 2012. uvesti tržišna načela određivanja cijena energenata. Postavlja se pitanje zašto tržišnu cijenu plaćaju građani, a država neodgovorno gospodari svojim rudnim bogatstvom i daruje ga prema ne-tržišnim načelima.

Razlika između kupovne i prodajne cijene plina uteg je koji je dosad mučio Inu, no s obzirom na to da je ona sada tvrtka u većinskom privatnom vlasništvu, mnogi misle kako nema razloga za nastavak zbrajanja gubitaka zbog socijalne politike. Kako bilo, Mol je na tom terenu odnio još jednu pobjedu jer je izbjegnuo dobiti etiketu ‘lošeg dečka’ koji građanima i industriji drastično diže cijenu plina, što bi zbog odgovornosti prema svojim dioničarima prije ili poslije morao.

Pozitivnim se čini jedino to da bi se država načelno trebala bolje brinuti o opskrbi stanovništva plinom nego što bi to činila privatna kompanija, k tomu monopolist.

• Država se mora pobrinuti za sigurnost opskrbe plinom. Najgora je stvar koja bi se sada mogla dogoditi poremećaj u opskrbi. Gubitak će biti izgubljen dok se ne izjednači razlika između domaćeg i uvoznog plina, i tu nema drugog izbora. Dosad je Ina zbog toga imala manji profit, što je prouzročilo zaostajanje u tehnološkom smislu – kaže Igor Dekanić, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu.

Strateški gledano, taj potez za državu ne bi bio loš pod pretpostavkom da uspije pronaći modele racionalnog upravljanja opskrbom plinom koji bi bio na financijskoj nuli ili podigne cijene do razine profitabilnog biznisa, što znači da bi i Ina u tome trebala više sudjelovati. Problem je što i za jedno i za drugo postoje minimalni izgledi.

• Realno je očekivati da država može pronaći način kako biti bolji vlasnik i organizator opskrbe nego privatna tvrtka. U ovom je trenutku obavljanje te djelatnosti bez gubitaka malo vjerojatno, no s racionalnim poslovanjem, određivanjem cijena i prema socijalnim kategorijama itd. to bi se moglo postići – kaže naftni konzultant Jasminko Umičević. Nakon što je Ina lani, kao što prikazuje, zabilježila gubitak od 1,45 milijardi kuna na plinskom biznisu (iako iskazuje gubitak utemeljen na cijeni domaćeg plina izjednačenoj s ruskim), u prvih šest mjeseci ove godine on je bio 581 milijun kuna, 11 milijuna kuna manje nego lani, i to zbog manje prodaje uvoznog plina.

To jest indikativno, ali ne govori o tome kolika bi mogla biti točna kalkulacija gubitaka za Prirodni plin s obzirom na to da je Ina i proizvođač većeg dijela ukupnog plina koji je prodavala. Moguće je i drukčije ugovaranje cijena izravno s državom, iako je malo vjerojatno da će država znatno pogoršati uvjete kutinskoj Petrokemiji (koja troši 750 milijuna kubika plina na godinu u odnosu na 2,5 milijardi kubika ukupne hrvatske potrošnje) i HEP-u kao povlaštenim velikim kupcima, jer i tako se vodi socijalna politika.

Mol bježi od plina

Molu je u interesu da se što prije riješi trgovine plinom, koja u sadašnjim uvjetima nedovoljno pozitivno utječe na Inine rezultate. Trenutačno ima i jak argument kojim može pritiskati državu. Naime, Ina je, navodno, i posljednje kredite dobila na temelju ugovora o izdvajanju plinskog biznisa, pa je uvjet za dobivanje novih kredita upravo dovršenje tog posla. S tim argumentom i Mol uvjetuje davanje svog, pretpostavlja se, povoljnijeg kompanijskog zajma od 100 milijuna eura za rješavanje Ininih problema s likvidnošću, od čega bi koristi trebao imati i državni proračun na ime trenutačno neplaćenih poreznih obveza.

U teoriji trgovina plinom mogla bi postati profitabilna kad bi se povisile cijene. Trenutačno se ruskim plin uvozi po znatno višoj cijeni od one po kojoj se prodaje. Osim toga, mora se odmah platiti jer u suprotnom prestaje isporuka, što si država nikako, posebno tijekom zime, ne može dopustiti. U svakom slučaju, prodaja plina po tržišnim cijanama u razdoblju nakon 2012. bit će neizbježna bude li se Vlada držala obveze koju je preuzela u pregovorima s EU, pa je logično očekivati postupno dizanje cijena.

U međuvremenu država bi mogla izvući dvostruki deblji kraj ako Inin dug prebije plinom. Neće dobiti prijeko potreban novac koji potražuje na osnovi poreza, a onime što dobije u nekoliko godina, do eventualnog povećanja cijene plina, sigurno će bilježiti samo gubitke.