S rastom prodaje automobila od 18 posto u ovoj godini Indija je potisnula Kinu s četvrtog mjesta na rang-listi najvećih proizvođača automobila u Aziji.
Grupa od desetak muškaraca bez riječi je promatrala unutrašnjost salona automobila Tata. Četvrtak stupnjeva koji su prljave i prašnjave ulice New Delhija činili mjestom gdje je i samo disanje rizik nisu im olakšavali čekanje. No iz salona je netko trebao izići da bi ti koji su čekali mogli ući u njega. Gužva bi u suprotnom unutra bila veća čak i od one koja je već pola sata blokirala raskrižje iza njihovih leđa. I pritom u zrak iz automobila, autobusa, motora i tut-tukova prosipala tisuće dolara benzina, dizela, plina, gušila ga oblacima CO2.
‘Tko je sada Smart?’ Napokon, vrata su se otvorila. Oni su potražili prodavače, a ja direktora. – Dobar dan, možete li mi pokazati Nano i smijem li ga provozati? – Nema problema. Samo, znate, ne možete ga kupiti. Svi su rezervirani do rujna 2011. godine – zadovoljno se osmijehnuo Mohit Guglani, lokalni direktor prodaje najjeftinijeg automobila na svijetu Tata Nano.
S početnom cijenom od samo 100 tisuća rupija ili oko 10 tisuća kuna Nano je danas ne samo dostupan plod žudnje milijuna Indijaca, već i istinski konkurent Taj Mahalu u rubrici svjetskih čuda. A čuditi se pak ne treba nad činjenicom da taj autić nema prtljažnik. U njemu je smješten motor. No, za gradski auto to ionako nije bitno. Kao ni za Indiju generalno gledano jer ona jednostavno uživa u svom industrijskom uspjehu koji je zbog zaista ‘vatikanske’ cijene teško uznesirio čak i najveće europske proizvođače automobila. Kinezi su već oplakali taj poraz jer ih je 2009. godine Indija istinska s mjesta četvrtoga najvećeg azijskog proizvođača automobila. Južna Koreja, Japan i Tajland padali su i do 60 posto u prodaji, a u istom razdoblju Indija je rasla 18 posto.
‘Tko je sada Smart?’ šale se zato Indijci aludirajući na poznati gradski auto koji od Nana ima dvostruko manje prostora, ali zato košta 15 ak puta više. Nano je s druge strane samo u Indiji prije no što je i proizveden zakapirilo oko 250.000 ljudi tako da borba u konačnici ispada neravno pravna. Skromna plastična unutrašnjost, čudna dizajnerska rješenja, nepreglednost i zvuk motora koji podsjeća na mikser za kavu… sve je to niz nevažnih detalja kada sjednete u auto koji košta kao televizor. Zbog toga sam na vozačkom sjedalu ubrzo i sam osjetio da novu Indiju itekako treba uvažavati. I svakako uzeti vrlo ozbiljno.