U Indiji se proda najmanje 5,5 milijardi kinoulaznica na godinu i na njima zaradi najmanje tri milijarde dolara. Filmovi iz indijske produkcije trenutačno kupuje 90 država svijeta, a u većini muslimanskih Aamir Khan daleko je veća zvijezda od Brada Pitta i Georgea Clooneyja.
Jeste li ikada čuli za Aamira Khana? Ne novoga boksackog prvaka u velter kategoriji prema WBA verziji, inače Britanca. Jeste li čuli za mnogo poznatijeg Aamira Khana, Indijca? Većina vjerojatno ipak nije. Iako je pomalo razmažena zvijezda, teško da će Khanu to imalo zasmetati. Ovog trenutka u svijetu za njim vrši oko 2,5 milijardi obožavatelja. Koji milijunčić manje ili više zaista ne može učiniti razliku. Njegovi kolege nedavno su ga proglasili i najmoćnijim čovjekom najveće filmske industrije u svijetu. Khan je producentska i glumačka zvijezda indijskog Bollywooda, tvornice koja radeći u tri smjene 365 dana u godini proizvode tisuću filmova, dvostruko više no što to za rukom u istom razdoblju podje njegovom starijem američkom bratu.
Raspravljati o modernoj Indiji, u poslovnom ili bilo kojem drugom smislu, danas je nemoguće bez spominjanja Bollywooda. Ili bollybusinessa, kako tamo tepaju činjenici da je filmska industrija jedna od najbrže rastućih u toj drugoj najmnogo-ljudnijoj državi svijeta (1,2 milijarde stanovnika). Njena stvarna važnost u tamošnjem društvu veća je od brojki koje to dokazuju.
A ni one nisu za baciti, iako u zemlji poput Indije nikada nisu potpuno točne. Prema najrelevantnijim podacima tamo se na godinu proda najmanje 5,5 milijardi kinoulaznica. Zarada ostvarena na taj način nije manja od tri milijarde dolara. Filmovi iz indijske produkcije trenutačno kupuje 90 država svijeta, a u većini muslimanskih Aamir Khan daleko je veća zvijezda od Brada Pitta i Georgea Clooneyja. Indija danas u svakom svom kutku živi Bollywood. Mladi žele biti njegove zvijezde, tetke u njemu traže ženike i snahle, proizvođači manekene. Svi zajedno svoj komadić njegovog raja na platnu.
Kad sam posljednji put prije tri godine bio u Indiji, bollywoodizacija ipak nije toliko uzela maha. Danas, kad sam ponovo sletio na taj neobičan planet usred Azije, bila je u punom zamahu. Moji domaćini objasnili su mi da se preokret dogodio nakon ‘Slumdog Millionaire’, redatelja Dannyja Boylea, filma koji Bollywoodu ne pripada samo prema produkciji i režiji, ali prema svemu drugome njegov je sastavni dio. Boyleova uspješna žetva Oscara Indijce kao da je osvijestila. Kao da su postali ponosniji. Miris moguće zarađene učinio je ostatak. Bollywood usred svega toga uzigao se kao meka za ambiciozne. Američka i europska kinematografija danas ga se zato pribijavaju s punim pravom. Produkcija filmova u Indiji počela se penjati na iznose veće od 30 milijuna dolara. Milijune su počeli zarađivati i glumci. Bum gradnje multipleksa koji je uslijedio bio je toliko da su građevinari Dubajja prema indijskim ulagačima u teatre snova počeli izgledati kao mala djeca. Šećući ulicama velikih indijskih gradova na svakom televizoru mogao sam vidjeti neprekidne glazbene spotove u kojima filmske zvijezde plešu uz nekoliko tisuća statisti.
