Novi predsjednik Nadzornog odbora HEP-a tvrdi da je Hrvatska pred elektroenergetskom krizom. Uobičajeno mirno, ali odlučno, dao je do znanja da će promijeniti način rada NO-a, koji će preuzeti punu odgovornost za HEP-ovo poslanje.
Istog dana kad je bivša uprava raspuštena, Leo Begović imenovan predsjednikom NO-a, stvari su se, očito, počele mijenjati. Znači li to da se i Ćosić promijenio ili ni sâm kao član dosadašnjeg NO-a nije bio zadovoljan radom HEP-a, ali zbog političke korektnosti to nije želio naglašavati? I što u skladu s time u budućnosti možemo očekivati od njega? Da bi se dobio odgovor na to pitanje, svakako je trebalo pretresti nešto Ćosićeve bliže i dalje prošlosti.
Čim smo ušli u njegov ured, koji krasni velika slika Franje Tuđmana, skrenuo nam je pozornost na još jednu uokvirenu fotografiju. Datum 25. srpnja 1995., mjesto planina Šator u susjednoj BiH, na slici u Ćosić u društvu vojnika.
- Nikad u životu nisam se švercavao. Bio sam ondje gdje je trebalo biti u presudnim trenucima, i to bez previše pompe – objasnio je tu ratnu fotografiju.
U ormaru ispod nje ponosno je zatim pokazao stotinjak znanstvenih radova koje je objavio kao redoviti profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Stručnost i uspomena na vojničke dane ponosa i slave, sve na jednome mjestu. Iako znanstvenik od kojega se to nije očekivalo, 1991. se kao dragovoljac prijavljuje u Zbor narodne garde. U HV-u napreduje brzo i pravočrtno. Od početka je smatrao čovjekom od velikog povjerenja Gojka Šuška. Pomoćnik ministra obrane bio je niz godina, a iz ratnih dana ostao će upamćen i po ulozi šefa za vezu s Amerikancima. Poslije je rado pristao Haagu objasniti ulogu SAD-a u pripremanju i vođenju Oluje, kao i svjedočiti u korist generala Ante Gotovine.
Ćosić je 2000. bio jedan od potpisnika otvorenog pisma sedmorice generala kojim su željeli upozoriti na kriminalizaciju Domovinskog rata. Kao i ostale iz grupe predsjednik Mesić i Ćosić je žurno poslao u mirovinu. Svjedoci tih događanja objašnjavaju kako se pogrešno vjeruje da je Ćosić bio najtiši u skupini.
- Kao i u ratu njega se uvijek gledalo kao mirnog čovjeka, profesora. No Ćosić je bio mnogo zastrijel nego što to većina misli. Nije bio sedmi od sedam generala, već pri vrhu po pitanju inicijativa – opisao je jedan njegov stranački kolega.
Od tog trenutka priljubljenog umirovljenja Ćosić se aktivnije počinje baviti politikom. U to vrijeme, prije Sanaderove stranačke pobjede, general je bio bliži Pašaliću. Ipak, poslije se priklanja dominantnoj Sanaderovoj struji i ulazi u Sabor. Zatim i u NO HEP-a. Kako je tamo surađivao s bivšim predsjednikom NO-a Leon Begovićem i šefom Uprave Mravkovićem? Pitali smo ga i kako je moguće da se NO posljednji put sastao u lipnju, dakle prije izbijanja svih afera te znači li to i potvrdu da je Uprava kontrolirala NO.
- Odnos s Mravkom bio je u najboljem redu. S Leon Begovićem toliko sam se rijetko vidio i razgovarao da govoriti o kvaliteti tog odnosa nije moguće. Funkcioniralo se kako se funkcioniralo. Ni Uprava, a ni NO nisu jedini odgovorni za to – rekao je i tako prilično jasno objasnio političku pozadinu cijele priče.
A kako bi rad HEP-a trebao izgledati u budućnosti? Na novoj funkciji, tj. u njezinu vrućoj foteli, Ćosić će ubuduće biti direktno odgovoran za rezultate nadzora, tako da će neki idući pisci njegova lika i djela upravo na to svratiti posebnu pozornost.
