Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim neravnomjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.
avio se čitatelj koji tvrdi kako nakon usvajanja ‘popravka’ Zakona o kriznom porezu neustavnosti zapravo nisu otklonjene. Naprotiv, čitatelj dokazuje da su neustavnosti samo ublažene, ali ne i otklonjene. Jedino je (vjerojatno namjerno) sve zakomplicirano do mjere da prosječni porezni obveznik više definitivno ne može ništa razumjeti. Neuspjelim ‘popravkom’ zakona o kriznom porezu otklonjen je prigovor zbog različitog položaja poreznih obveznika ovisno o vrsti dohotka, ali i nadalje vrijede svi prigovori o nepravednosti kriznog poreza i nejednakosti građana pred zakonom, čak i za obveznike koji ostvaruju istu, a ne različitu vrstu dohotka. Neuspjelim ‘popravkom’ promašenog Zakona o kriznom porezu Vlada se samo uvalila još dublje.
Prema prvotnoj nekompetentnoj verziji Zakona o kriznom porezu propisana je obveza plaćanja tog poreza samo na neke vrste dohotka, na plaće i mirovine kao dohotke od nesamostalnog rada, zatim na drugi dohodak (honorare) te za dividende i udjele u dobiti (ni dividende ni udjeli u dobiti zapravo nisu vrste dohotka). A izvan sustava oporezivanjem kriznim porezom ostale su četiri vrste dohotka: dohotak od samostalne djelatnosti koji ostvaruju obrtnici i osobe samostalnih zanimanja upisane u neki od registara, kao i osobe koje su izabrale da će voditi poslovne knjige za evidentiranje drugog dohotka umjesto da plaćaju porez po odbitku. Krizni se porez prema prvotnoj verziji nije trebao plaćati ni na dohotak od imovine i imovinskih prava, kao ni na dohotak od kapitala (kamata i kupnje opcijskih dionica) te ni na dohotke od osiguranja.
I tako se postavilo pitanje je li osnovano da, primjerice, suci ili korporativni pravnici kao zaposleni moraju platiti krizni porez na svoju neto plaću od 8.000 kuna, a javni bilježnici ili odvjetnici na hipotetski istih 8.000 kuna neto dohotka to ne moraju. No, i nakon neuspjela ‘popravka’ Zakona o kriznom porezu taj je propis neustavan. Primjerice, mali obrtnik koji ostvaruje dohodak koji na mjesec ne prelazi 3.000 kuna i nadalje neće platiti krizni porez, dok će obrtnik koji ima tri tisuće kuna i jednu lipu taj porez morati platiti. Ili još bolji primjer, osoba koja obavlja djelatnost obrta uz radni odnos, ako joj je plaća do tri tisuće kuna i ako joj je dohodak od obrta isto do tri tisuće kuna, neće platiti krizni porez premda joj ukupni dohodak iznosi i do 5.900 kuna. To su očiti primjeri nejednakosti pred zakonom i to bi trebao biti dovoljan razlog Ustavnom sudu da i nakon neuspjela ‘popravka’ ukine promašeni Zakon o kriznom porezu. Jednostavno, krizni porez je protivno Ustavu nepravedan i također protivno Ustavu građani pred tim zakonom nisu jednaki.