Nova koalicija s liberalima najtanja je na pitanjima poreza i državne regulativi

Poslovna zajednica, koja je rezultate izbora dočekala s odobravanjem, brzo bi se mogla razočarati. Liberali su joj obećali manje poreze i manju državnu regulativu, ali za to nema novca jer se Vlada iscrpila davanjima tijekom godine.

U pravo održani parlamentarni izbori u Njemačkoj čudni su na nekoliko načina. Prvo, čini se da je nova/stara kancelarka i šefica pobjedničke CDU/CSU, Angela Merkel, i sama pomalo iznenađena izvrsnim rezultatom svoje stranke nakon tijekom iščekivanja u kojima je popularnost glavnog protivnika Franka Waltera Steinmeiera, predsjednika SPD-a, bilježila nagli rast prijeteće preokretom u posljednjim sekundama utakmice. Rezultat je, pokazalo je jutro sljedećeg dana, posve drukčiji, a protivnički socijaldemokrati zabilježili su znatno gori poraz od očekivanog, dapače, najprije od 1949., odnosno od godine formiranja savezne republike. Steinmeier je to najbolje okarakterizirao rekavši kako je riječ o ‘gorkom porazu’.

No, unatoč dobivanju 33,8 posto zastupničkih mandata u njemačkom Bundestagu, i njezina je stranka zapravo zabilježila negativan povijesni rekord – najslabiji rezultat u posljednjih 60 godina, što je drugi kuriozitet. To je vjerojatno neće previše zabrinjavati jer je u kontekstu uspjeha izglednih koalicijskih partnera i neuspjeha protivnika Merkel ostvarila svoj glavni cilj, riješivši se ‘neprirodnom’ koalicijskom partnera, SPD-a, i konačno dobivši mogućnost kreiranja Vlade s politički znatno bližim slobodnim demokratima (FDP), najkraće opisanima kao ‘probiznis’ stranka, koji su dobili 14,6 posto. Očekivana će koalija imati premoćnu većinu od 48,4 posto, prema 23 posto SPD-a, 11,9 posto Stranke ljevice i 10,7 posto Zelenih, i imati uvjerljivu natpolovičnu većinu od 332 zastupnička mandata.

Treća je zanimljivost, blisko vezana uz negativne rekorde velikih stranaka, promjena raspoloženja birača koji su počeli okretati leda prokušanim receptima i okrenuli se dosad marginalnim strankama, zelenima, reformiranim komunistima i slobodnim demokratima, vjerojatno najvećim pobjednicima izbora koji su ostvarili skok od oko 5 posto u odnosu na prošle parlamentarne izbore. U svakoj fazi, najviše je, jasno, ekonomija izmučena globalnom recesijom. Nelagodna velika koalicija dvaju stranaka sa suprotnih strana političkog spektra izdržala je sve četiri godine i usprkos načelnim razilaženjima zapravo vrlo dobro vodila njemačku ekonomiju kroz jednu od najgorih turbulencija posljednjih desetljeća. Ipak, bio je to brak iz interesa ispunjen kompromisima, pa će utoliko interesantnije biti vidjeti smjer ekonomskih politika sada kada Merkel može slobodno raspoložiti krila u društvu slobodno raspoloženih demokrata, koji su niže poreze i smanjenu regulativu za biznis naveli kao svoje predizborne prioritete.

Ta potonja klauzula posebno je zanimljiva u trenutku kada cijeli svijet navija za posve suprotan pristup i povećanu regulativu u čijem kreiranju na globalnoj razini njemačka Vlada igra iznimno važnu ulogu. Druga negativna strana neometanog vladanja bit će i nemogućnost dijeljenja odgovornosti i prebacivanja krivnje na neželjenog partnera. Ako stvari krenu nizborno, razapeta će biti samo Angela Merkel. Naravno, stvar je dvosmjerna, pa bi zadovoljavajući uspjeh na ekonomskom planu značio i rast popularnosti stranke, nešto što se pokazuje iznimno vrijednim u situaciji u kojoj se obaraju negativni rekordi u tom smislu. Analitičari u Njemačkoj upozoravaju i na možda pretpredviđeno profiliranje osobnoga lidera brenda Angele Merkel na štetu popularnosti cijele stranke, što objašnjava kontekstualno gledano vrlo loš rezultat.

Što se socijaldemokrata tiče, njihov je poraz utoliko teži jer nisu uspjeli iskoristiti rastući strah radnika od gubitka posla i opću nesigurnost koja vlada u velikom dijelu stanovništva kada je u pitanju bliska gospodarska budućnost, dok je Merkel s druge strane uspješno predstavila nužnost jačanja biznisa i poslovne zajednice kao motora oporavka, što je, očito, zvučalo uvjerljivije i imalo veći apel u očima birača, koji nisu dobro pročitali sitna slova, u kojima uvijek piše ista stvar – brži rast nerijetko podrazumijeva i brže rješavanje balasta. A to su redovito radnici.

Ublažavanju takvoga negativnog dojma nedvojbeno je pomoglo i vrlo vješto postavljanje vlade u problemu Opela i sudbine 25 tisuća radnih mjesta u Njemačkoj, pri čemu Merkel elegantno teži spasiti radnike u svojoj zemlji, ostavljajući drugim vladama da se pobrinu za svoje radnike. I plate za njih. Nadalje, uočljivo jačanje radikalnije ljevice, točnije reformiranih komunista iz nekadašnje Istočne Njemačke, uz istodobni pad umjerenije socijaldemokratske opcije, upućuju na porast radikalizacije razmišljanja nekih Nijemaca, iako je riječ o manjini. To je, pak, signal socijaldemokratima o kojima bi svakako trebali promisliti, ali ozbiljnije koalicije, kažu, neće biti zasada.

Poslovna zajednica, koja je tu pobjedu dočekala s odobravanjem, brzo bi se mogla razočarati, naglašavaju strani mediji i analitičari podsećajući na to da Vlada nema trenutačno novca za porezne olakšice (staro za novo plan za spas automobilskog sektora, spašavanja banaka…), a glavni tajnik CDU, Ronald Pofalla, izjavio je kako promjena zakona koji otežavaju otuđivanje radnika neće biti. Kako će to stijeti novim prijateljima koji su svojim naglom skokom omogućili posmrtnim kršćanskim demokratima uvjerljivu većinu u Parlamentu, bit će jako zanimljivo vidjeti.

Glede njemačke politike prema Hrvatskoj, doista nema nikakvog razloga očekivati bilo kakve znatne promjene jer je riječ o reizboru vlasti i imajući u vidu tradicionalnu naklonjenost njemačke politike prema Hrvatskoj o kojoj gotovo da postoji konsenzus. Posljednjih godina stječe se dojam nešto slabijih odnosa dviju zemalja na političkom polju, čemu je pridonijelo inzistiranje kancelarke Merkel na usvajanju Lisabonskog ugovora kao preduvjeta za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, ali načelne potpore Hrvatskoj nikada nije nedostajalo, stoga nema razloga očekivati da će se bilo što promijeniti nakon izbora.