od nagrada ima, ali ne u Hrvatskoj

Zagrebački student dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Marko Pavlović već je s 27 godina uspio u onome što njegovi stariji kolege mogu tek sanjati. Naime, njegova didaktička igra Oblo, opisana kao okrugla Rubikova igračka, osvojila je nagradu na prestižnom američkom natjecanju u industrijskom dizajnu IDEA (International Design Excellence Awards). Uza spomenuto Oblo je nagrađen i na londonskom natjecanju D&AD, nakon čega je mladi student dobio status dizajnera sa zvjezdanim potencijalom. U nekom holivudskom filmu kraj priče o uspjehu izgleda da je to što bi Pavlović zarađivao milijune dok bi djeca dijelom svijeta prevratila njegov šaren izum. Nažalost, još uvijek nema naznake da će se taj scenarij ostvariti, jer unatoč nagradama i priznanjima koji su pljuštali na sve strane Pavlović još uvijek nije uspio pronaći tvrtku koja bi njegov proizvod mogla razviti i pustiti na tržište. Slično je i primjer tvrtke Parabu-reau, koja je 2005. godine s osobnim pročistačem vode usla u najuži krug na svjetskom natječaju za dizajn INDEX. Iako je suradnja s nekim inženjerima ostvarena, proizvod još uvijek nije zaživio na tržištu.

Hrvatski industrijski dizajneri (jest da ih je malo) očito znaju znanje, ali nedostaje još jedna karika u lancu koja će dati i komercijalni smisao osvojenim nagradama. Kako tvrde upućeni, to im ne uspijeva jer nedostaje podrška države i poduzetničkog sektora, za razliku od grafičkih dizajnera koji svoj talent znaju dobro predstaviti i od njega fino živjeti. Naime, dok industrijski dizajn u Hrvatskoj još uvijek bolju od dječjih bolesti, grafički je uspio u svom nastojanju da postane svjetski prepoznat. Na poznatim svjetskim natjecanjima nagrade su pobrali, primjerice, osječki Mit dizajn, Tridvajadan, Laboratorium, Numen For Use i niz drugih, dok se za jednu od najnagrađivanijih agencija Bruketa&Žinić zna reći da je upravo ona pokrenula takvu kulturu samopromocije. Prema riječima Tatjane Bartaković Jallard, savjetnice za dizajn, Bruketa&Žinić najbolji je pokazatelj da nagrade mogu biti kvalitetno sredstvo za izgradnju vlastitog imidža. – Dizajneri cijene svojih usluga definiraju i vodeći računa o ‘x faktoru’, dodanoj vrijednosti koju nude, a to mogu biti i osvojene nagrade. Veći klijenti vode računa o nagradačivanju i ono im pri odabiru agencije ili dizajnerskog studija služi kao referenca, dok manjima publicitet dizajnerske nagrade pomažu u isticanju na tržištu – kaže Jallard. Dakle, u Hrvatskoj nagrade mogu biti dobar element diferencijacije među agencijama, ali još ne postoje istraživanja koja bi mogla potvrditi da mogu pomoći u povećanju prodaje proizvoda.

U to, pak, uvjeravaju svjetska istraživanja poput onih koja se vežu uz nagradu Red Dot, koja se svrstava među najcjenjenije u svijetu. Riječ je o nagradi koju, u kategoriji proizvoda i komunikacijskog dizajna, od 1955. godine u 60 zemalja svijeta dodjeljuje Design Zentrum Nordhein Westfalen iz Essena. Među tim sučima prijavljenih radova stručni žiri jednom na godinu dodjeljuje nagrade. Istraživanja su pokazala da upravo ta crvena Red Dot marka pomaže proizvodu u prodaji budući da je potrošači povezuju s kvalitetom i ‘trendsetterstvom’, a u Hrvatskoj su je samo prošle godine osvojili Branddoctor i AhaStudio, Boris Ljubičić, Bruketa&Žinić, Bilić-Müller, Tridvajadan te Studio Cuculić. – Sumnjam da ‘red dot’ ima ikakvog efekta na domaćem tržištu, odnosno da zbog markice hrvatski kupci radije kupuju taj proizvod. Međutim, uvjeren je sam da pomaže tvrtkama koje planiraju izvoziti ili izvoze proizvode koji su na Red Dotu ili sličnom natjecanju dobili priznanje. Tada im markica mnogo znači – rekla je Tatjana Jallard i dodala da uza spomenutu veliku vrijednost nosi i nagrada Good design, nastala kao posljedica i ne baš pohvalne japanske prakse kopiranja tuđih uradaka. Naime, priča kaže da su Japanci zbog kopiranja stranih proizvoda 80-tih zaradili tužbu koja je bila sramota za naciju, zbog čega je pokrenuto nagradačivanje dizajnerskih rješenja. Formirali su natjecanje s nizom kriterija koje prijavljeni radovi moraju zadovoljiti, a i ti svojevršni dizajnerski ISO standardi za služni su za to da je nagrada Good design postala jedna od najcjenjenijih na svijetu.

Požele li domaće tvrtke tržištu ponuditi proizvod zapakiran u inovativno pakiranje ili, pak, zadiviti kupce svojim vizualima, adresa na koje mogu pokucati ima napretak. Hrvatski grafički dizajn umazad setak godina isporučio se kao jedan od najkvalitetnijih, što se, kao što je i spomenuto, ne može reći i za industrijski. Kako je pokazala praksa, nije da mladim Hrvatima nedostaje talenta, već nedostaje ljudi koji su zainteresirani za obavljanje te djelatnosti bez obzira na to koliko bi dobro mogli kotirati na svjetskim natjecanjima, jer, na kraju krajeva, oni koristi od nagrada ne-maju ako se proizvod ne nade u trgovinama. – U Hrvatskoj je veliki problem što se industrijski dizajn poistovjećuje s inovatorstvom. Inovatora ideja ostaje na tehničkoj razini ako nije oplemenjena dizajnom. Zapravo, inovatori dobivaju poticaje iz državnog proračuna, a dizajneri su zakinuti. Da bi bilo nekakvog po- maka, potrebno je, među ostalim, promijeniti sustav na državnom nivou kako bi se otvorila vrata za djelotvornost dizajna – poručuje Jallard.