Home / Poslovna scena / U strahu od promjene odlučujemo se za poznato i sigurno

U strahu od promjene odlučujemo se za poznato i sigurno

Bolje je zlo koje poznajem, jedna je od najčešćih rečenica kad se nešto mora promijeniti. Želimo promjenu. Dobijemo i priliku za nju, prihvatimo je, ali onda se uplašimo. Jedini je način hrabro se suočiti sa sobom i prevladati strah.

Nakon dugog razmišljanja, vaganja ‘za’ i ‘protiv’ donio sam odluku o promjeni koju trebam napraviti u svom životu. Osjećam da je to – to, vjerujem da će mi nakon toga biti bolje, spreman sam platiti cijenu (prošao sam i fazu grižnje savjesti)…, ali još me neki vrag sprečava da tu odluku provedem u djelo. Zbunjen, razočaran samim sobom i blokirani. Zašto ne mogu učiniti ono što sam odlučio? I kako se natjerati na korak naprijed? I što sad?

Okolnosti i ljudi oko nas stalno se mijenjaju, zato se i mi moramo mijenjati, htjeli to ili ne. Jedan od glavnih razloga zbog kojih se ljudi ne žele mijenjati jest nedostatak volje za promjenom. No čak i onda kad smo voljni promijeniti se može se pojaviti otpor. Što je promjena veća svladavanje otpora zahtjeva više naše energije. Otpor se može pojaviti u svim fazama promjene. Kad se javi u posljednjoj fazi, nakon što smo donijeli odluku koju (samo) treba primijeniti, najčešće je riječ ili o nedostatku osjećaja za hitnost ili kapaciteta za promjenu. Otpor se tada javlja u obliku odgađanja, pasivnog čekanja, nećkanja (bi – ne bi), pa i naknadnog negiranja potrebe za promjenom. Predlažem vam da pokušate razumjeti prirodu svog otpora. Za provođenje promjene važni su motivacija, želja i sposobnost za promjenu.

Odgađamo li promjenu, rješenje može biti predviđanje ishoda i vremenskog okvira u kojem treba djelovati i na temelju toga izrade plana. Kad nema volje, moramo pronaći motivaciju. Nemamo li potrebnih kapaciteta za promjenu, riječ je o potrebi bolje pripreme rješenja. U tome će vam možda zatrebati pomoći izvana (potpora, savjet ili coaching). Razmislite o svojoj situaciji i odaberite odgovarajući odgovor. Možda je ipak samo riječ o strahu, a taj je velika nevolja i rezultat je egz. Prevladati ga možemo kada dobijemo uvid u njegovu prirodu. U tome bi vam mogao pomoći sljedeći citat iz knjige ‘Proces prisutnosti’ Michaela Browna: ‘Um će pronaći milijune prihvatljivih izgovora za odustajanje. Kad poželimo promijeniti kvalitetu svog života, događa se nešto čudno. Postoji dio našega iskustva koji zapravo ne želi promjenu, a to je um. Obrača nam se govoreći: Bolja je nevolja koju poznaješ nego dobro koje ne poznaješ. U početku nas uvijek ohrabruje kad zaželimo nešto promijeniti, no to je samo varka. Samo se pretvara da je na našoj strani kako ga ne bismo prozreli. Pretvara se jer, zapravo, više voli ono što mu je poznato. Zato se tako teško rješavamo navika. Um uopće ne odobrava promjene! Ohrabruje nas, čak nam dobrovoljno pomaže pokazujući nam mnogo sjajnih i maštovitih načina na koje možemo promijeniti kvalitetu svog života.’

Ali onog trenutka kad uistinu pokušamo provesti neki od tih prijedloga i počnemo nešto mijenjati u svom životnom iskustvu, zasvirat će drugu pjesmu, kaže Brown. Kad mu naše iskustvo postane nepoznato, prožet će nam misli idejama kao što su ‘loše’, ‘pogrešno’, ‘opasno’, ‘štetno’, ‘zlo’, ‘nelagodno’ i tomu slično. Te će riječi u nama izazvati strah, a on će izazvati sumnje i preispitivanje o novom smjeru kojim smo krenuli. Um će nas uvjeriti da se vratimo onomu što nam je poznato da bismo ponovno osjetili ugodu, čak i ako je riječ o navici koja nas doslovce uništava. Bolje je zlo koje poznamo! Zaželimo nešto promijeniti. Dobijemo i priliku za to. Prihvatimo je. Počinjemo se drukčije osjećati. Um nam kaže da je to ‘pogrešno’. Uplašimo se. Okrenemo se protiv onoga što nam je promijenilo iskustvo. Vraćamo se poznatomu i sigurnomu. Ništa nismo poistigli. Osjećamo se frustriraniji nego prije i izgubili smo još jednu iluziju. Um je ojačao, a mi smo oslabljeli, zaključuje Brown.

Poznato, zar ne?! Strah od promjene prevladava se tek kad se s njime hrabro suočimo jer, u suprotnom, može nam se dogoditi da se u proces uključi viša sila, a tada stvari često ne idu putem koji smo zamislili. Nije li, ipak, mudrije nešto učiniti?