Home / Biznis i politika / Država nije najbolji poduzetnik

Država nije najbolji poduzetnik

Žavnih institucija u rješavanju problema korupcije, vidim također da i premijerka tome pridaje veliku pozornost. Ali to nije proces koji se može dogoditi preko noći, iako bi za gospodarstvo bilo važno da ide brže.

U Strateškom okviru piše da treba stvoriti uvjete za konkurentno gospodarstvo. Kako to postići kada je država najveći poduzetnik? To jest svojevrsni uteg. Strateški okvir izrađen je na ‘filozofiji’ da država nije najbolji poduzetnik. Valja znati da se svi potezi, uključujući i one koji su u nekom trenutku zadovoljili neku socijalnu ili drugu potrebu, a nisu bili ekonomski opravdani, na kraju zajedno zbrajaju u konačnu stopu rasta. Kad bi država imala manju poduzetničku ulogu, i stopa rasta bila bi veća, jer je u poduzetništvu privatni sektor učinkovitiji od države.

Prije tri su vam godine zamjerali da niste napisali koje su to industrije, grane, sektori na temelju kojih bismo se trebali razvijati. Dokument se zove Strateški okvir. Da smo išli u detalje, dokument bi izgubio na čitljivosti, a zatvorio bi se i prostor za izradu pojedinačnih operativnih planova u nekim granama. Strateški je okvir zamišljen kao krovni dokument za koji ne postoji nijedna prepreka da se naprave detaljni operativni planovi, strategije poljoprivrede ili neke druge industrije, ali tako da to bude sukladno strateškim prioritetima koje je Vlada odredila usvajajući Okvir. Valja reći da je dio toga sektorskog posla i učinjen. Ne zaboravite da je načinjena cjelovita industrijska strategija kao i niz operativnih dokumenata po granama.

Ne bi li sada bilo lakše da znamo, primjerice, ima li uopće tekstilna ili neka druga industrija budućnost na tržištu? Ne bih se s time složila. Tko bi to trebao znati? Ministar gospodarstva? U tržišnom gospodarstvu ministri nisu ti koji bi trebali znati može li neka industrija preživjeti.

U našem ‘tržišnom’ gospodarstvu država ipak čini polovicu tržišta. Čini mi se da se država boji dignuti ruke od sebe kao poduzetnika jer stalno ima osjećaj da bi trebala o nekome ili nečemu odlučivati. Kako bi to bilo da se sastanu vodeći ljudi Ministarstva gospodarstva i shvate da nam neka industrija ne treba. Temeljem čega bi oni to mogli učiniti? Što bi to značilo u praktičnom smislu? Da će izdati dekret da se sve zatvori?

Ali preciziranje gubitaša znači manje potpora iz proračuna. Ne povezujem to tako. Poduzeća i industrije ne postoje radi državnih potpora nego rade i organiziraju svoje poslovanje da bi nešto zaradili. Uostalom i potpore su moguće i potrebne u tržišnom gospodarstvu, ali na način koji se naziva horizontalna potpora – dostupna svima na natječaju za određene projekte i namjene.

Zar ne bi država trebala postaviti plan unutar kojeg se grane, sektori, poduzeća mogu posložiti i vidjeti kakve su potrebe domaćeg tržišta, koliko tko može proizvesti, prodati, izvesti… Onda dobijemo instituciju koja se zone Gosplan (Komitet za državno planiranje osnovan u Rusiji 1921. g., op.a.).

U Okviru piše i to da bi BDP trebao rasti prije svega na investicijama. No potrošnja još uvijek najviše pridonosi rastu i taj potrošeni model još nije zamijenjen razvojnim. Nije baš tako. Potrošnja čini 60-ak posto BDP-a i to je osobina svake srednje razvijene zemlje. Njeno kretanje znatno utječe na stopu rasta. Evo sada se nalazimo u vremenu kada potrošnja presudno određuje pad BDP-a. Velik su poticaj rastu u prethodnim godinama dale i investicije. Ipak, nedostaje pozitivan doprinos neto izvoza.