Žavnih institucija u rješavanju problema korupcije, vidim također da i premijerka tome pridaje veliku pozornost. Ali to nije proces koji se može dogoditi preko noći, iako bi za gospodarstvo bilo važno da ide brže.
U Strateškom okviru piše da treba stvoriti uvjete za konkurentno gospodarstvo. Kako to postići kada je država najveći poduzetnik? To jest svojevrsni uteg. Strateški okvir izrađen je na ‘filozofiji’ da država nije najbolji poduzetnik. Valja znati da se svi potezi, uključujući i one koji su u nekom trenutku zadovoljili neku socijalnu ili drugu potrebu, a nisu bili ekonomski opravdani, na kraju zajedno zbrajaju u konačnu stopu rasta. Kad bi država imala manju poduzetničku ulogu, i stopa rasta bila bi veća, jer je u poduzetništvu privatni sektor učinkovitiji od države.
Prije tri su vam godine zamjerali da niste napisali koje su to industrije, grane, sektori na temelju kojih bismo se trebali razvijati. Dokument se zove Strateški okvir. Da smo išli u detalje, dokument bi izgubio na čitljivosti, a zatvorio bi se i prostor za izradu pojedinačnih operativnih planova u nekim granama. Strateški je okvir zamišljen kao krovni dokument za koji ne postoji nijedna prepreka da se naprave detaljni operativni planovi, strategije poljoprivrede ili neke druge industrije, ali tako da to bude sukladno strateškim prioritetima koje je Vlada odredila usvajajući Okvir. Valja reći da je dio toga sektorskog posla i učinjen. Ne zaboravite da je načinjena cjelovita industrijska strategija kao i niz operativnih dokumenata po granama.
Ne bi li sada bilo lakše da znamo, primjerice, ima li uopće tekstilna ili neka druga industrija budućnost na tržištu? Ne bih se s time složila. Tko bi to trebao znati? Ministar gospodarstva? U tržišnom gospodarstvu ministri nisu ti koji bi trebali znati može li neka industrija preživjeti.
