Moda eksperimentiranja s egzotičnim kuhinjama uvelike je promijenila i kupovne navike, čija je pak promjena izravno utjecala i na prehrambene. Najveći je razlog za to dostupnost egzotičnih namirnica koje se svakodnevno upotrebljavaju u meksičkoj, japanskoj, kineskoj ili pak vijetnamskoj kuhinji, a koje su nekad bile dostupne samo u restoranima. Magistar nutricionizma Nenad Bratković kaže da je bogatstvo dostupne egzotične kuhinje pomaklo kulinarsku maštu gostiju restorana i potaknulo ih na pripremu hrane kod kuće.
Osim odreska, danas se za obiteljskim stolom ili u ormariću kuhinje mogu naći namirnice, voće, povrće, žitarice, pa i napitci svjetskih egzotičnih kuhinja. Kineski i meksički restorani prilično su se etablirali u Hrvatskoj i ubiru najveće plodove popularnosti. Ne može se reći da je meksička kuhinja potpuno uniformna jer na raznim su geografskim područjima na kuhinju određenih regija Meksika utjecale različite kulture, primjerice astečkih i majanskih Indijanaca. Na nju su utjecali i Francuzi i Španjolci. U tim se jelima vrlo često kombinira velik spektar povrća s govedinom ili piletinom, što je zaštitni znak meksičke kuhinje. Najčešće su to kukuruz, luk, grah, čili-papričice, rajčice, češnjak. Tijesto je uglavnom od kukuruznog brašna, od poznate kukuruzne tortilje, a ne od bijeloga, što je, nažalost, prečest slučaj u zapadnom društvu – objašnjava Bratković i dodaje da su taco, quesadilla, enchilada, burrito, fajita, tostada najpoznatija jela iz meksičke kuhinje.
Zbog naglaska na bogatstvu povrća u jelima, meksička je kuhinja bogata biljnim dijetnim vlaknima, zbog čega potiče uravnoteženje probave. Osim toga, ističe Bratković, bogata je i bjelančevinama i esencijalnim aminokiselima, što može biti važno za postizanje optimalne mišićne mase, što pak nije nevažno za menadžere koji treniraju u wellness-centrima nakon napornoga radnog dana i kojima je važno da unose dovoljno tih hranjivih tvari u organizam. Posljednjih nekoliko godina u trendu su i tajlandska i japanska kuhinja, a sve je popularnija i vijetnamska, koja nimalo ne zaostaje za kineskom iako razliku nije lako uočiti. Riža, povrće i riba osnova su i u Vijetnamu i u Kini, na koju se dodaju začini i kombinira tisuću i jedan način pripremanja završnog jela. Tajlandsku kuhinju nutricionistica Alma Bunić opisuje kao pustolovnu. Neki su okusi jako prepoznatljivi, a neki se teško mogu definirati, primjerice riblji odresci, aromatične mahunarke, korištenje peteljke, i sve to u bogatim umacima začinjenim curryjem na bazi kokosa.
