Još prije godinu dana Zoran Janković podnio je kaznenu prijavu protiv Boška Šrote i Igora Bavčara zbog zloporabe pri otkupu Mercatora 2005. No to je samo dio složene priče o nizu malverzacija u Istrabenzu i Pivovari Laško.
Boško Šrot i Igor Bavčar, koji su više godina, posebice od kupnje Mercatora 2005., tijesno surađivali i cijelo vrijeme hodali po rubu zakona, postali su najpoznatije ikone slovenske tranzicije. Malo im je trebalo da postanu i najveći slovenski tajkuni.
U pozadini prošlostjednih događaja također su neraščišćeni računi u trokutu Bavčar-Šrot-Janković. Igor Bavčar optužuje Zorana Jankovića tvrdeći da su uhićenja njegovo maslo. Naime, sadašnji je gradonačelnik Ljubljane prije nešto više od godinu dana zbog zloporabe pri otkupu Mercatora 2005. podnio kaznenu prijavu protiv Šrote i Bavčara. Čini se da je to učinio jer je tijekom privatizacije Mercatora ispio iz igre, a zatim po Janšinoj želji i smijenjen s čelne funkcije u Mercatoru. U tim sumnjivim poslovima neki su i masno zaradili, tvrdi nekadašnji prvi čovjek Mercatora Zoran Janković.
- U istražnom su postupku bili uzeti u obzir i elementi iz moje kaznene prijave koju sam predao u lipnju prošle godine. U njoj sam naveo kako se odvijao taj poslovni lopovluk težak otprilike 25 milijuna eura, od Pivovare Laško preko Plinfina do Igora Bavčara, ali i obratno, iz Istrabenza u korist Šrote, za isti iznos – kaže Janković.
Boško Šrot smatra da nije učinio ništa pogrešno. Svaku krivnju odbacuje. Kaže da je uobičajeno da vlast, kad nema novac za plaće i mirovine, nekoga pritvori. S time se slaže i Igor Bavčar, uvjeren da će pravna država funkcionirati i da će se njegova nevinost dokazati.
Dolaskom recesije aktualna je politika donijela odluku da banke više ne smiju produljivati takozvane tajkunske kredite. Pivovara Laško ima 700-tinjak milijuna bankarskih kredita. Banke su na mig politike odmah reagirale i pokupile dionice koje su bile bankarska garancija za kredite, a za oživljavanje Šrotova imperija zahtijevale su njegov odlazak s pozicije prve violine koncerna. Potkraj srpnja Šrot se odlučio uz pomoć jednog talijanskog poslovnog čovjeka ipak sačuvati svoje pozicije u koncernu. Igor Bavčar u Istrabenz je 2002. ušao na velika vrata i zasjedao na jednu od najprestižnijih fotelja u slovenskom Primorju. Mislio se da je pravi nasljednik dugogodišnjeg prvog čovjeka Istrabenza Janka Kosmine. U njega se nije usudio sumnjati nitko. On je u poslovnoj torbi donio i novu poslovnu filozofiju koju je energično provodio. Odustao je od Istrabenzove dotad osnovne djelatnosti i trgovca naftom zamijenio vrlo rizičnim i špekulativnim financijskim investicijama.
Koliko je to bilo rizično, pokazalo se kad je udarila financijska kriza. Istrabenzove investicije, većinom kupljene na kredit, jedna za drugom su padale na koljena. Bavčar ih je takve, ako bi našao kupca, odmah prodavao. Petrol, Droga Kolinska, Banka Koper… Uzde Istrabenzova koncerna Bavčaru su konačno iz ruku ispale u prošće ove godine. Dug Istrabenza narastao je na gotovo milijardu eura. Dvije godine prije toga bili su aktualni Bavčarovi osobni apetiti: da postane vlasnik koncerna koji vodi. Tada počinje komplicirana i lukava financijska serija, pri čemu se Bavčar prikrivanjem vlasništva, financijskim izigravanjem i spretnim izbjegavanjem zakona te uz pomoć vjernih političko bankarskih lobija dokopao zavidne imovine. Krahom burzovnih indeksa njegova se barka nije samo nasukala nego, kako stvari sada stoje, potopila, ito tako brzo da nije imao vremena ni za častan odlazak.
Politika se od te policijske akcije distancirala unatoč tomu što su u Parlamentu, koji je također pratio događaje u Pivovari Laško i Istrabenzu, donosili zakone koji su omogućavali moralno sporno bogaćenje određene grupe pojedinaca na račun svih građana Slovenije. Uhićenja i istraga tekli su prema već uobičenom scenariju koji je prva izmislila Janšina vlada. Pahorova garnitura samo je dodala neke finese. Ako su primjerice tijekom vlade Janeza Janše sedamdesetogodišnjeg Ivana Zidara, direktora građevinskog diva SCT-a u lipnju prošle godine u policijskoj akciji ‘Čista lopata’ kao najokorjelijeg kriminalca s lisicama na rukama strpali u policijski automobil, ovaj su put uhićenja bila znatno mirnija i civilizirana, bez lisica i policijskih kombija.