IZLOŽENOST

Čak šest milijardi kuna problematično je uza sadašnjih šest posto nenaplativih kredita. Taj udjel mogao bi dosegnuti 10-ak posto. Što će banke učiniti da spase glavu? Zasad izlaz nalaze u pretvaranju potraživanja u vlasnički udjel, ali time ne rješavaju problem rizika.

Otez bračnog para Pevec, koji tvrtku na rubu stečaja nudi vjerovnicima među kojima su najveći dvije banke – Hypo i Raiffeisen – otvara Pandorinu kutiju neželjenih posljedica. Unatoč prozivci banaka da su zbog većeg rizika i manje isplativosti izbjegavale financirati poduzeća, korporativni kreditni portfelj (bez državne i lokalne uprave) dosegnuo je 95 milijardi kuna. Ako je uz optimističnu procjenu samo šest posto kredita nenaplativih, to znači da je gotovo šest milijardi kuna problematično – uz pretpostavku da neće biti problema s naplatom državnih jamstava za brodogradilišta! No u vrijeme kad ‘živi keš’ vrijedi zlata, pretvaranje potraživanja u vlasnički udjel u tvrtkama s nesigurnom budućnošću može postati opasnim utegom dosad besprijekornog poslovanja banaka. Prihvatite li Hypo i RBA upravljanje Pevecom, mogli bi pokrenuti lavinu prakse da svaka tvrtka koja naleti na zid zatraži isto. No posao bankara nije upravljanje tvrtkama koje tek trebaju ozdraviti.

Koliko je tko i komu izložen, poslovna je tajna, no zna se da je uz Hypo i RBA poduzećima, i to ponajviše javnim, najizloženija Zagrebačka banka, najveći pojedinačni kreditor brodogradilišta, ali i Zagrebačkog holdinga, kojemu je zbog zaduženosti već snižen kreditni rejting. Zaba je i jedan od većih HAC-ovih kreditora. Izloženost banaka malim i srednjim poduzećima nitko i ne broji. Prvi, financijski nalet krize, banke su izdržale, no kriza realnog sektora sve izglednije postaje i krizom bankarskog sustava. Iako su sve banke ove godine nekoliko puta povećale iznos rezerviranja za rizične plasmane, to još ne pokazuje stvarnu izloženost tvrtkama koje već jesu ili bi tek mogle zaglavititi u problemima. Pad izvoznih narudžaba i domaće potražnje uspješnu poslovnu priču preko noći pretvaraju u gubitničku. Potvrđuju to primjeri HGspota, SMS-a, adriatica.neta i drugih trgovačkih i građevinskih tvrtki koje (još) nisu na koljenima, ali podaci o poslovanju nisu im blistavi, poput Vemila, Prima namještaja, Konstruktora, Viadukta, Skladgradnje, Hidroelektre niskogradnje itd., o čemu je Lider već pisao.

Analitičar Žarko Primorac kaže da ne može ocijeniti koja će banka imati više ili manje rizičnih kredita, no cijeli će sektor sigurno imati teškoća u naplati: – Sada su još u području prihvatljivog rizika, stopa je loših kredita otprilike šest posto, što je već malo ‘nategnuto’, ali podnošljivo. Bit će opasno ako im udjel nastavi rasti, a vrlo je izgledno da hoće. Procjene pokazuju da bi taj udjel mogao dosegnuti 10-ak posto. Što će banke učiniti da spase glavu, teško je reći. Možda je izlaz u pretvaranju potraživanja u vlasnički udjel, ali tako neće riješiti problem rizika. Ako poduzeće ne može platiti račune, riječ je o riziku samog kapitala. Pametnije bi bilo da tim poduzećima pomognu da se restrukturiraju jer će u suprotnome u problemima biti i poduzeća i banke – kaže Primorac.

Problema će, procjenjuje, imati banke koje su financirale brodogradnju jer ni državno jamstvo ne znači mnogo ako u proračunu nije osiguran novac (osam milijardi kuna jamstava). Velik su problem građevinske tvrtke jer su gotovo sve infrastrukturne investicije i one u stanogradnju stale, a upitna je i sudbina trgovačkih poduzeća koja uz pad potražnje i prometa jedva mogu podmirivati dnevne obveze, kamoli kredite. Ulazak u vlasničku strukturu nije dobar ni za tu tvrtku ni za banku, to je posljednja mjera, spašavanje gole kože. Umjesto toga morale bi pomagati poduzećima da ponovno stanu na vlastite noge, to je i u njihovu interesu. Kriza je nagrizla same temelje ekonomskog sustava, i to je prava opasnost – upozorava Primorac. Drago Jakovčević sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta slaže se da je pretvaranje potraživanja u vlasničke udjele loš scenarij za svaku banku.

• Kad banka potraživanja pretvara u vlasništvo, pokazuje da je njezina kreditna politika promašena. Banke se vrte na relaciji novac – račun – ugovor – novac, sve drugo nije njezin posao. Ne mogu se bankari baviti ulaganjem u nekretnine – poručuje. Kaže da ga ne zabrinjava velika izloženost Zabe brodogradilištima. Bio bi nesretnan da ih nije financirala, jer kao najveća domaća banka mora nositi teret razvoja. Za HPB, u čijem Nadzornom odboru sjedi, ne zna koliko je izložen. Kaže da Uprava ima obvezu prijaviti samo kredite koji prelaze 10 posto jamstvenog kapitala banke, što je u HPB-u 100 milijuna kuna. Ako je takvih kredita bilo, siguran je da su osigurani. Nekoliko poznavatelja prilika (željeli su ostati anonimni) tvrdi da nema banke bez takvih problema jer su sve veoma izložene poduzećima, a najveći su problem krediti do godinu dana s jednokratnim dospijećem. Takve kredite nijedno poduzeće nije moglo vratiti, pa su se revolvingom pretvarali u dugoročne. Zapravo su kratkoročnim kreditima financirali dugoročnu imovinu, što je posebno izraženo u Hypo i Raiffeisen banci. U vrijeme velike ponude novca poduzećima se dogodio ‘overdose’ kreditima kojima nisu znali upravljati, što sada postaje problem banaka – tvrdi naš sugovornik.

Hypo već ima dosta iskustva u upravljanju potraživanjima pretvorenim u vlasničke udjele. Najbolji je primjer za to Agroholding, nastao spajanjem preuzetih tvrtki (i kojeg se sada nastoje riješiti). Zaba je pak imala loših iskustava s Istraturistom, za koji je na kraju morala naći profesionalne menadžere da njime upravljaju. Isto je morala učiniti Hypo sa zadarskim Borikom. Erste banka se, čini se, na vrijeme izvukla iz dubioznih tvrtki, a PBZ zasad nema većih problematičnih plasmana. Kako sami bankari procjenjuju vlastitu izloženost rizičnim kreditima? U RBA-u kažu da banka odbrava nove linije za likvidnost samo ako je rizik prihvatljiv. – Kad se procijeni da to ne bi imalo dugoročan pozitivan utjecaj na poslovanje društva uz porast rizika krediti se ne odobravaju nego se razmatraju opcije restrukturiranja izloženosti. Banka lani i ove godine nije provodila ‘debt-to-equity’ transakcije, dakle nije pretvarala dugove tvrtki u vlasničke udjele – tvrde u RBA-u.

U Erste banci pak kažu da najprije, ima li tvrtka strukturne probleme, analiziraju može li poslovni model održati njezin tržišni udjel. Ako ne može, tvrtka mora provesti poslovno i financijsko restrukturiranje na temelju kojeg banka može reprogramirati klijentove dugove. Nije li program održiv, osmišljava se izlazna strategija. Nije nam cilj jedan oblik potraživanja pretvarati u drugi, kapitalni. Međutim, ne možemo isključiti da bi se i to moglo dogoditi – odgovaraju iz Erstea. U PBZ-u kažu da iako ne očekuju veće probleme u naplati kredita, spremno analiziraju opravdanost svakog zahtjeva i individualno pristupaju financijskom restrukturiranju poslovanja pojedinog poduzeća. Kažu da nemaju praksu pretvarati dugove u vlasničke udjele. Rizični portfelji još jedanput pokazuju da je guverner HNB-a bio dalekovidan. Samo zahvaljujući stezaju regulatornog obračuna većina je banaka zasad kapitalizirana dovoljno dobro da podnese izgledni prvi udar nenaplativih potraživanja. Problema će biti ne bude li pravog oporavka gospodarstva i nastupi li drugi udar.