Home / Tvrtke i tržišta / Plinofikacija Dalmacije

Plinofikacija Dalmacije

Domaći su distributeri odustali od natječaja koji su im mogli donijeti povoljne poslove na hrvatskom jugu jer nemaju dovoljno financijske snage za provedbu takvih projekata. Austrijanci pak imaju novca za ulaganje, a i mogu čekati 2012. godinu kad će im poskupljenje plina početi donositi pristojnu zaradu.

Šibenko-kninska županija za desetak dana zatvara natječaj na kojem će se izabrati tvrtka koja će plinofikirati cijelu županiju, ali i dobiti koncesiju za distribuciju prirodnog plina na 30 godina. Na spomenuti natječaj dosad se prijavila jedino tvrtka EVN iz Austrije, a kako stvari stojte čini se da će to biti i jedna prijava. Slični scenariji odigrali su se i u Splitsko-dalmatinskoj i Zadarskoj županiji, u kojima je EVN već dobio koncesije na tri desetljeća i bio jedini koji se natjecao na javnim natjecajima.

Tako će tvrtka u većinskom vlasništvu pokrajine Donje Austrije u Splitsko-dalmatinsku županiju uložiti 51,6 milijuna eura, a u Zadarsku županiju 25,1 milijun eura i plinofikirati Zadar, Biograd, dio Benkovca, Split, Solin, Kaštela, Trogir i Sinj. Gradnja plinskih mreža trebala bi početi potkraj 2010. godine i biti gotova dvije godine poslije. U Zadarskoj se županiji računa na 25 tisuća potrošača, a u Splitskoj na 81 tisuću budućih potrošača prirodnog plina.

Domaći su distributeri odustali od natječaja koji su im mogli donijeti povoljne poslove na hrvatskom jugu jer nemaju dovoljno financijske snage za provedbu takvih projekata. U Hrvatskoj posluje tridesetak lokalnih distributera plina, od kojih nijedan uključujući najvećega, Gradsku plinariu Zagreba, nema dovoljno kapitala za velike projekte kao što je plinofikacija cijele županije ili regije. Prije svega jer su primjerice u Zadarskoj županiji odlučili da će priključiti na plinsku mrežu biti besplatni ili će se plaćati minimalna cijena, tako da će gotovo sve troškove za gradnju plinske mreže morati snositi isključivo investitor.

  • Prilikom plinofikacije sjevera Hrvatske jednica lokalne uprave potrudile su se pronaći potrošače, dok na jugu to nije slučaj i potrošače mora pronaći investitor. U današnjim uvjetima plinofikacija Dalmacije nije moguća jer je električna energija, koju država subvencionira, prejeftina i malo tko će se odlučiti za uvođenje plina – objašnjava Vladimir Ivković, predsjednik grupacije distributera prirodnog plina pri HGK-u. Drugi razlog zbog kojeg domaći distributeri plina, osim razjedinjenosti, nemaju šanse pred stranim tvrtkama niska je cijena plina. U Hrvatskoj se danas prostorni metar plina plaća 2,5 kuna, a uvozi se iz Rusije za 3,5 kuna, što stvara gubitak tvrtkama koje trguju plinom. Iako Hrvatska oko 60 posto plina podmiruje iz vlastite proizvodnje.

  • Kod nas je litra vode skuplja od prostornog metra plina, kojeg je potrebno pronaći, izvaditi iz zemlje i sagraditi distributivni sustav kako bi taj plin došao do krajnjeg potrošača. U Hrvatskoj vladaju socijalne cijene plina, a to jednostavno ne ide. Slične su cijene plina bile u cijelom bivšem istočnom bloku pa su došle strane kompanije, kupile lokalne mreže i kroz pritisk na Vlade došle do ekonomskih cijena. I danas vuku profit iz tih država. Drugim riječima, danas distributeri u Hrvatskoj zaradjuju 30 lipa po prostornom metru plina, a da bi se isplatila ulaganja u gradnju plinske mreže moraju zarađivati barem 70 lipa do jedne kune – objašnjava Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin.

  • Prema njegovim riječima niska cijena plina zaustavila je razvoj plinske mreže u Hrvatskoj i iz tog se razloga tek danas ide na plinofikaciju Dalmacije. Dodatni problem predstavlja i nedostatak velikih potrošača (tvornica) u Dalmaciji koji bi tijekom cijele godine ravnomjerno trošili plin.

    Jednostavno domaći tvrtke financijski ne mogu izdržati uvjete pod kojima se gradi plinska mreža u dalmatinskim županijama, a strani investitor kao što je EVN, koji je u protekloj godini imao 746 milijuna eura dobiti, može graditi plinsku mrežu i čekati 2012. godinu kada se cijene plina u Hrvatskoj moraju izjednačiti s cijenama tog energenta u Europskoj uniji. Što bi danas značilo minimalno 3,5 kuna po prostornom metru plina i donijelo bi distributivima prirodnog plina pristojnu zaradu. A to znači i da su Austrijanci ugrabili potencijalno odličan posao u Dalmaciji.