QUAESTUS

Unatoč tome što kao većinski vlasnik Hospitalija trgovine nije uspio isplatiti obveznice, Quaestusu je ovih dana odobren prospekt za novu seriju obveznica Metroneta, u iznosu od 19,8 milijuna eura.

Prošloga tjedna s tržišta korporativnih vrijednosnih papira zbog dospjeća su povučene obveznice Hospitalija trgovine u vrijednosti 75 milijuna kuna, ali ta činjenica nije razveselila vlasnike obveznica. Naime, tvrtka nije ispunila svoje obveze zbog, kako kažu u priopćenju, znatnog duga državnih bolnica koji tvrtka ne može naplatiti. U Hospitaliju je Quaestus Private Equity, fond rizičnoga kapitala Borislava Škegre i njegovih partnera, prije četiri godine uložio deset milijuna kuna, i najvjerojatnije je Quaestus bio taj koji je snagom i utjecajem svojih partnera uspio zadobiti povjerenje investitora i pribaviti toliko kapital koji u osnovi nije osiguran čvrstim jamstvima kao klasični bankarski kredit.

U prospektu obveznica pisalo je da će se dvije trećine sredstava iskoristiti za otplatu dugoročnih obveza Hospitalija trgovine te troškova akvizicije tvrtke Medias, koja je kasnije integrirana u sustav kompanije, dok će se 25 milijuna kuna iskoristiti za akvizicije. Sudeći prema dostupnim podacima, te akvizicije nisu ostvarene, a ni činjenica da država kao glavni klijent Hospitalija trgovine kasni s plaćanjem nije nikakva novost, pa se poslovanje kompanije u kojoj Quaestus ima većinski udio može smatrati poprilično neuspješnim. Iako su prilikom izdavanja obveznica čelni ljudi Hospitalije i Quaestusa tvrdili da će tvrtka do ove godine imati 150 milijuna kuna prihoda, brojke za prošlu te prvu polovicu ove godine govore drugačije – prihodi bi trebali biti stotinjak milijuna kuna. Zbog toga je i opravdan strah investitora (najveći dio izdanja drži Zagrebačka banka), koji ne žele olako prihvatiti odgodu otplate duga.

Taj slučaj mogao bi Quaestus, koji je dosad imao znatnu podršku banaka i velikih hrvatskih kompanija, dovesti na loš glas, što nikako ne bi bilo dobro za Škegre i njegov tim. Naime, veliki poslovi poput aranžiranja obveznica za kompaniju koja nije izlistana na burzi nose i nešto veći rizik za banke, tako da takvi odnosi funkcioniraju primarno na povjerenju.

Quaestus je dugo bio jedini domaći igrač na ionako oskudnome privatnoj tržištu. Potezi koje su vukli njegovi glavni ljudi (osim Škegre, partneri su još Željko Lukač, Tomislav Matić te Ante Ramljak) bili su pionirski te su dali dozu transparentnosti koja nije uobičajena u industriji koja je danas pomalo omražena u modernom financijskom svijetu. Koristeći svoje veze i poznanstva Škegre i partneri nisu imali prevelikih problema s pronalaženjem ulagača, koji su redom velike domaće financijske institucije (PBZ, Croatia osiguranje, Vaba banka) te eminentne hrvatske kompanije (Nexe, Institut IGH, M San itd.) te je na taj način prikupljeno 35 milijuna eura za ulaganje u perspektivne tvrtke.

Prva investicija bila je upravo Hospitalija trgovina, da bi za njome uslijedile dve tvrtke iz sektora telekomunikacija – Metronet i Tele2.

Tele2 bio je prvi izlaz Quaestusa iz investicije te se taj treći mobilni operater pokazao punim pogotkom – u lipnju ove godine Quaestus je utržio devet milijuna eura, što predstavlja gotovo stopostotni povrat ili prosječnih 22 posto zarade na godišnjoj razini. Metronet se s druge strane pokazao kao svojevrsna rupa bez dna kojoj svako malo predviđaju propast, ali čini se da Quaestus i ostali vlasnici ne posustaju. Naime, prije nekoliko dana Hanfa je odobrila prospekt nove serije obveznica Metroneta, u iznosu od 19,8 milijuna eura, pa je za očekivati da će se tvrtka uskoro domaći svježega kapitala za nastavak konkurentske borbe s najvećim (HT) te ostalim telekomunikacijskim operaterima.

No, ni mogući neuspjeh Metroneta ne bi previše trebao štetiti Quaestusovom fondu rizičnoga kapitala iz jednostavnog razloga što private equity funkcjonira na principu – sva jaja ne idu u istu košaru. Naime, osim te tri investicije, Quaestus je uložio u još četiri njemu perspektivne kompanije, a teorija kaže kako nije moguće da sve budu uspješne. Uglavnom je riječ o tome da jedno ulaganje pokaže izvanredne rezultate u smislu povrata na investiciju, jedno se pokaže potpunim promašajem, dok se od ostalih očekuju da budu u svojevrsnom prosjeku da bi ulaganje u fond rizičnoga kapitala bilo uspješno. O tome koje će se ulaganje pokazati promašajem nezahvalno je prognozirati, ali činjenica je da Škrego i partneri, koji su aktivno uključeni u upravljanje i nadzor nad svojim ulaganjima, sada moraju pokazati svoju umješnost kako bi imali šanse ostati respektabilni igrači na domaćoj financijskoj sceni.

Naime, investiranja su dovršena (posljednje je bilo prošle godine u srpskog proizvođača smrznutog voća i povrća Vulić&Vulića) te sada polako slijede izlazi, o čijoj uspješnosti ovisi budući novi krug investiranja i količina prikupljenih sredstava. Quaestus sada ima priliku izgraditi kvalitetan track record, koji bi, s obzirom da je riječ o jednom domaćem igraču na tržištu u zreloj fazi investiranja, mogao osim domaćih privući ulagače iz stranih private equity fondova, čija se razina poznavanja domaćeg tržišta ne može mjeriti s onom Quaestusovih menadžera.

Ostala ulaganja Quaestusa pokazuju različite rezultate. Hlad, tvrtka za proizvodnju zamrznutog voća, pokazuje sasvim solidne stope rasta prihoda, ali nije poznato kako će izdvajanje zasebne tvrtke Hlad poljoprivrede utjecati na buduće poslovanje tvrtke. Lanac restorana brze hrane Daily fresh ne pokazuje bogzna kakve rezultate, dok bolnica za ortopediju Akromion te srpski Vulić&Vulić tek trebaju dokazati da je riječ o kvalitetnim investicijama. Osim private equity fonda, Quaestus je osnovao i nekretninski fond Quaestus nekretnine, s kojim je imao dosta problema, uglavnom zakonjske prepreke. Naime, Hanfa je Quaestusu u svibnju naredila da u roku od 90 dana uskladi svoje investicije s prospektom iako su Škrego i ekipa tražili odgodu zbog nepovoljne situacije na tržištu nekretnina. Iz tog razloga vjerojatno je izdvojena Hlad poljoprivreda iz tvrtke Hlad te je Quaestus ispunio zahtjeve regulatora.

Zanimljivo je da je drugome nekretninskog fondu, HPB Realu, omogućena dodatna odgoda od 90 dana zbog poprilično banalnog razloga – ostavke predsjednika NO-a Josipa Protege nakon njegove smjene s čela HPB-a. Quaestus, osim regulatornih problema, opravdanje pred investitorima može tražiti i u činjenici da situacija s nekretninama nikada nije bila lošija, ali čak i u takvoj situaciji neto vrijednost njegovih dionica porasla je 18 posto u godinu dana.

Investicije u poslovne prostore i građevinsko zemljište na zagrebačkom Žitnjaku (tvrtke PB Žitnjak i PB Inženjering) mogu se ocijeniti kao perspektivne, kao i tvrtka Majerovo, koja posjeduje nekoliko desetina tisuća kvadratnih metara u poslovnoj zoni Rugvica (dio Zagreba gdje bi 2011. trebala niknuti prva hrvatska Ikea), dok je Hlad poljoprivreda rezultat pomalo ishitrene odluke regulatora. Relativno novi dio Quaestusa tvrtka je koja se bavi savjetovanjem i koja je osnovana potkraj 2007., ali taj dio kompanije još uvijek ne pokazuje kvalitetne rezultate, što je pomalo i razumljivo jer krizna vremena nisu previše obećavajuća za konzultantski posao.

Iako je private equity industrija, koja je Quaestusov primarni fokus, na lošem glasu zbog netransparentnosti i sklonosti maksimiziranja profita bez obzira na cijenu za ostale stakeholdere, učinak menadžera je mjerljiv i uspjeh Quaestusa ovisit će ponajprije o tome kako će izaći iz dosadašnjih investicija. S obzirom da su glavni investitori i u private equity segmentu i u nekretninskom fondu mahom etablirane kompanije ili institucionalni ulagači poput mirovinskih fondova, Quaestus je sada pred svojevrsnom prekretnicom koja će značiti ili jači iskorak na tržištu ili krah institucije koju Škrego punih pet godina gradi sa svojim partnerima. S obzirom na znanje i reputaciju Quaestusovih menadžera, nijedan od njih neće u slučaju neuspjeha dugo morati tražiti novi posao.