SWOT ANALIZA

Tvrtka Dajak-Mont već 15 godina uspješno radi na montaži spuštenih stropova za privatne investitore. No, kako su privatne investicije posve presušile, pokušava opstati tražeći poslove koje bi obavljala za državu.

Radoslav Dajak, koji je većinu svoga radnoga vijeka proveo u elektroindustriji Končar, silom je prilika morao emigrirati u Njemačku, gdje se tijekom nekoliko godina bavio uređivanjem interijera. Nostalgija i život u tuđini, daleko od zagrljaja obitelji vrlo su ga brzo naveli na povratak u ratom zahvaćenu domovinu. Početkom 1994. godine, nakon samo tri godine provedene u tuđini, vraća se kući i otvara obrtničku radionicu za uređivanje interijera i soboslikarske radove. U Njemačkoj se specijalizirao za postavljanje gipsanih pregradnih zidova i spuštenih stropova, a stečena je znanja vrlo uspješno primijenio u Hrvatskoj gdje gotovo nije bilo građevinskih poduzetnika koji se bave ugradnjom spuštenih stropova i pregradnih zidova od knaufa.

• Tvrtku, odnosno mali obrt otvorio sam još prije 15 godina i tada nas je bilo samo dvoje zaposlenih. Počeli smo raditi na privatnim kućama za poznatog zagrebačkog arhitekta Ivana Vučkovića, s kojim sam se slučajno upoznao. Za njega smo uređivali interijere njegovih stanova, a posao se postupno počeo razvijati. S obzirom na to da sam u Njemačkoj posao vrlo dobro svladao htio sam se njime baviti i u Hrvatskoj, ali za njega nije bilo velikog interesa – kaže Dajak.

Posao se postupno uhodao i Dajak je za svega tri godine zaposlio 15 ljudi, a tada je došao i prvi veliki posao. Naime, osiguravajuća kuća Eurohere sagradila je novu poslovnu zgradu u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, a Dajak je dobio posao uređivanja svih ureda u novoj zgradi. Zbog velikog broja ureda koje je trebalo uređiti, kao i zbog rokova u kojima je trebalo završiti posao, Dajak zapošljava još 15 novih ljudi koji su manje-više do danas ostali u njegovu poduzeću.

Nakon što smo Eurohercu uredili urede u prvoj zgradi u Zagrebu, ponuđeno nam je da odradimo sve njihove projekte. Nakon kraćeg vremena dobili smo posao uređivanja stanice za tehnički pregled vozila u Remetincu. Potom smo dobili poslove na njihovim projektima u Rijeci, Puli, Umagu, Zadru, Šibeniku, Varaždinu, Koprivnici, dvije zgrade u Osijeku i zgradu Sunce osiguranja u Zagrebu. Mislim da smo radili na gotovo svim njihovim objektima u Hrvatskoj – govori Dajak.

Dobar i korektan odnos prema klijentima odnosno prema investitorima je, smatra Dajak, najvažniji faktor uspjeha koji je od male obrtničke radionice koja zapošljava samo dvoje ljudi uspio stvoriti tvrtku Dajak-Mont, koja je u prošloj godini ostvarila milijun i pol eura prihoda i trenutačno zapošljava 34 djelatnika. Osim poslova za koncern Agram, Dajak je preuređivao urede i na Hrvatskoj radioteleviziji, Konzumu i tvornici Kraš u kojoj su, prema njegovim riječima, tijekom vikenda preuredili urede za cijelu Upravu poduzeća. Dajakova tvrtka je i u zagrebačkoj Areni ugradila spuštene stropove, ali taj posao neće pamtit po dobrome. Zbog problema proizašlih na relaciji između Grada Zagreba i Ingre, koja je sagradila Arenu, Dajak još nije naplatio posao koji je njegova tvrtka kao kooperant za Ingru odradila.

• Na Areni Zagreb radili smo spuštene stropove i postavljali izolacijsku kamenu vunu u garažama. Međutim, na tom smo poslu prilično loše prošli. Naime, taj smo posao odradili kao kooperant za Ingru, te smo zbog toga dospjeli u financijske probleme odnosno imamo tri milijuna kuna potraživanja od Ingre za posao koji smo odradili – kaže Dajak i dodaje kako nelikvidnost polako ali sigurno ugrožava egzistenciju njegove tvrtke.

Kriza koja je u velikoj mjeri pogodila građevinsku industriju, pogodila je i manje tvrtke koje uglavnom rade kao kooperanti za velike građevinske kompanije pa se tako i Dajak boji da uskoro više neće imati posla. Tvrtka kojoj je na čelu tijekom 15 godina nije podizala nikakve kredite za svoje poslovanje, a trenutačno ima pet milijuna kuna potraživanja i oko dva milijuna kuna dugovanja prema dobavljačima.

Dajak ističe da do sredine ove godine i nije posebno osjećao krizu, međutim, nakon što odradili posao uređivanja interijera u novom trgovačkom centru West Gate, u Zaprešiću, novih poslova više nema i tu postoji opasnost da će biti primoran otpuštati zaposlenike. Dosad u tvrtki Dajak nikome nije dao otkaz, već upravo suprotno, pustio je da zaposlenici koji nisu zadovoljni sami odu. Tvrtka je, govori Dajak, deficitarne s prostorom iz razloga što još nisu prošli adekvatan prostor gdje bi sagradili vlastito skladište, pa se trenutačno služe njegovu starom obiteljskom kućom na zagrebačkoj Trešnjevci. Kako većina njegovih zaposlenika posao obavlja na terenu, Dajak im osigurava smještaj i hranu, a radnici koji nisu iz Zagreba također imaju osiguran smještaj dok su u Zagrebu. Većina ljudi koje zapošljava uglavnom su zanatskih struka, a Dajak ističe da je veliki problem to što građevinske škole u Hrvatskoj ne obrazuju radnu snagu kompetentnu za rad s gipsanim materijalima u graditeljstvu. Građevinska škola u Zagrebu je tek ove godine uvela zanatski smjer montera suhe gradnje, odnosno obrazovanje za profil radnika potrebnih u Dajakovu poduzeću.

Dosad je Dajak isključivo radio za privatne investitore, a na natječaje za adaptaciju uredskih i poslovnih prostora, koje objavljuju tijela lokalne samouprave kao i razna ministarstva, nije se javljao.

• Nisam se dosad htio natjecati za dobivanje tih poslova, jer smo do sada relativno dobro poslovali. Međutim, kako kriza neće zaobići našu tvrtku, ne vidim drugog izlaza jer država i lokalna samouprava imaju najviše novca za investiranje u graditeljstvu, premda su na tom tržištu karte uglavnom podijeljene – zaključio je Dajak i izrazio nadu kako će uspjeti sačuvati svako radno mjesto u svojoj tvrtki.

Dajak je uveo sustav nagrađivanja najboljih pojedinaca, pa svakog mjeseca tvrtka novčano nagradi jednog ili više zaposlenika koji su se prema sudu njihovih nadređenih pokazali najvrednijima. Na taj način žele stimulirati ljude da se svaki mjesec sve više trude te se žele osigurati da im zaposlenici ne prijeđu konkurentima.