Vrijeme je za temeljitu transformaciju

Razvijene zemlje pokazuju da bi se Vlada u strategiji industrijskog razvoja trebala fokusirati na tri do četiri glavne industrije, jer više od toga neće imati učinka – procjenjuje Preveden.

Domagoj Milošević, predsjednik Uprave Pastora, ne vjeruje u brze i ozbiljnije promjene u hrvatskoj industriji, barem ne dok država ne smanji svoj udjel i utjecaj u gospodarstvu: – Veći napredak nemoguće je očekivati bez sveukupnoga društvenog napretka koji mora uključiti reformu državne i lokalne administracije, fleksibilniji Zakon o radu, smanjenja poreznog i neporeznog opterećenja, velikog ulaganja u obrazovanje te reorganizaciju sustava državnih poticaja – uvjerava.

Milošević misli da većina današnje industrije dugoročno može preživjeti (poljoprivreda, prehrambena industrija, turizam) ali je problem u nekonkurentnosti: – Bojim se da se većina naših problema može svesti na ključno pitanje: jesmo li u kapitalizmu ili nismo? Želimo li tržišno, privatno gospodarstvo ili ne? Budu li odgovori na ta pitanja pozitivni, navedeni sektori ali i neki drugi imaju budućnost. I brodogradnja može postati pokretač izvozne metalne industrije, ali oslobodena državnog i utjecaja sindikata koji se bave pravima radnika, a ne poslovnom politikom, strategijom i privatizacijom – kaže Milošević.

Turizam i prateće djelatnosti najveći su potencijal, no smatra da mnogo više pozornosti trebamo posvetiti energetici. Uz veća ulaganja možemo potaknuti i industrije koje stvaraju veliku dodanu vrijednost i omogućuju zapošljavanje skupe radne snage, a to su farmaceutska industrija, biotehnologija, informatika.

• Zašto ne bismo neki od otoka izuzeli od plaćanja poreza na dobit te doveli domaće i inozemne ulagače u ITC i biotehnologiju i smjestili ih na neki od otoka – pita se.

No Hrvatska ne treba bježati od industrija koje su posljednjih godina najviše gurale BDP. Građevinarstvo ima velik potencijal, jer sudjeluje u gradnji novih turističkih kompleksa i prateće infrastrukture, od zračnih luka do megamarina. No ono ima velike šanse i u regiji. Jugoistočna je Europa najveći potencijal rasta i razvoja u i izvan EU, što je dodatni zamašnjak za naše građevinarne i prateće industrije, tvrdi Milošević. Skeptičan je samo prema tekstilnoj industriji koja je izrazito radno intenzivna, ali i znatno zaostala za globalnim trendovima koji su proizvodnju čak i najskupljih brendova preselili na Daleki istok.

Marijan Ožanić, šef Tehnološkog parka Zagreb, zna da ključ industrijskog razvoja zemlje drže vladajući. I u tome vidi najveći problem: – Naše se gospodarstvo ne temelji na stvaranju novih proizvoda i vrijednosti nego na uvozu i zaštiti interesa stranog kapitala. Ljudi koji razumiju zahtjevne industrijske procese, trendove razvoja i proizvodnju izvoznih proizvoda gotovo su nestali iz društva. Zavladali su pojedinci koji nikada nisu bili ni blizu stvaranja konkurentnih proizvoda. Zato se u krizi ništa ne mijenja – pomalo ljutito odgovara Ožanić. Ne želi licitirati s industrijama koje mogu ili ne mogu preživjeti, prije svega zato što misli da industrije nisu po stale nekonkurentne same po sebi.

• Tvornice su uništili neodgovorni i nesposobni menadžeri, a industrijsku su politiku stvarali ljudi koji nikad u životu nisu vidjeli tvornicu iznutra. To je uništilo industriju, ne vjerujem u priče da su pojedine grane industrije nesposobne za život i konkurenciju – kategoričan je.

Potvrdu za to nalazi u primjerima iz prakse. Jedan proizvođač velikih strojeva, svojedobno velikog ugleda i referencija, životari na rubu stečaja, dok je drugi proizvođač iz iste branše nakon stečaja postao najbolji u svijetu na tom području.

Statistička pogreška – Tko je mogao očekivati da će mali ALTPRO, izrastao u Tehnološkom parku, samo na temelju vlastite inovacije na međunarodnim natječajima uspjeti potući veliki Siemens – ističe. Kaže kako bi zato trebalo otići na teren i pitati poduzetnike što država treba učiniti da bi povećali zaposlenost i izvoz.

• Ne znam koje bi industrije trebalo ugasi, a tko to ‘zna’ neozbiljan je i neodgovoran. No tek kada predsjednik HGK ili ministri pokucaju na vrata poduzetnika moći ćemo reći da se nešto mijenja – beskompromisno tvrdi Ožanić.

Koliko je stanje u industriji loše pokazuje i statistika – u kolovozu ove godine u industriji je radilo 10 posto zaposlenih manje nego u isto vrijeme lani. Sa stihijskom i nekonkurentnom industrijom ionako mala Hrvatska jednoga će dana, kada kao članica EU zakorači na svjetsko tržište, biti tek na razini statističke pogreške. Ništa više od toga.