Ove će godine najviše pozornosti privući ‘Libanon’, ovogodišnji dobitnik Zlatnog lave, nekoliko iznimnih dokumentaraca, ali i popratni program izbora propagandnih filmova.
Zagrebački filmski festival ušao je u svoje sedmo izdanje. Do sada je već pokazao da je riječ o najvećem filmskom festivalu u Zagrebu, ali i jednom od najmiljenijih u Hrvatskoj. Direktor i osnivač Festivala Boris T. Matić na početku je postavio temeljnu ideju programa u kojem će se prikazivati debitantski, odnosno prvi ili drugi, redateljev film. Ne samo što je ta ideja zadržana nego se, stvari su vrlo zahvalnom jer debitanti snimaju, vidjeli smo to u proteklih šest godina, odlične filmove, unoseći svježu energiju i donoseći nova strujanja u svjetsku kinematografiju. Osim toga Festival se nikad ne bi razvio, i pitanje je bi li ikad opstao da nije imao snažnoga sponzora. Riječ je o Vipnetu, kojem će ove godine Festival uručiti počasna Zlatna kolica, kao što se i zovu nagrade koje dodjeljuje za najbolja ostvarenja. Ovaj je put u glavnom programu, odnosno u konkurenciji, 10 dugometražnih i 15 kratkometražnih filmova te 13 dokumentaraca, a u programu ‘Koc-kice’ natječe se 15 kratkih i srednjometražnih hrvatskih filmova. No tu su i popratni programi, pa će se tako prikazati 90 filmova u čak šest zagrebačkih kinodvorana od 18. do 24. listopada.
Festival će otvoriti zabavni film ‘Machan’ Uberta Pasolinija koji donosi priču o skupini muškaraca koji osnivaju rukometnu reprezentaciju da bi pobegli sa Šri Lanke. U natjecanju je i dobitnik Zlatnoga lave, odnosno pobjednik ovogodišnjega festivala u Veneciji – ‘Liban’ Samuelo Moaza. Središte priče hrvatskog filma ‘Crnci’ Gorana Devića i Zvonimira Jurića također su ratna odnosno poratna zbivanja. Tu je i ‘Bijela munja’ Dominica Murphyja, film snimani u Zagrebu. Jedan od opakijih svakako će biti ‘Johnny Mad Dog’ francuskoga redatelja Jean-Stéphanea Sauvaira koji tematizira ratove u Africi u kojima često kao vojnici sudjeluju djeca.
Sljedeći film koji nasilje stavlja u prvi plan pokazujući nam situaciju u Senegalu jest dugometražni dokumentarac ‘Ludi život’ Christiana Povede, koji je snimio život tamošnjih maloljetničkih bandi, zbog čega je poslije ubijen. Nadalje, i u dokumentarcu ‘Kuhanje povijesti’ Pétera Kerekesa nailazimo na oružje i vojske, ali ovaj put to je priča o vojnim kuharima i tome što su pripremali svojim suborcima. Od dokumentaraca treba izdvojiti i dva filma koji svoje protagoniste traže u BiH. Prvi je ‘Sevdah’ Marine Andree, koja polazi u potragu za samom dušom Bosne, a drugi ‘Ujak Sem i bosanski san’ Chiare Brambille o snovima ljudi u gradiću Visokom u kojem arheolog amater Semir Osmanagić traži piramide.
