Želim ih potaknuti na nacionalnu državnu strategiju

Zašto onda ne nastavite s time s položaja predsjednika HGK? Vjerujem da na položaju predsjednika države mogu učiniti mnogo više. Pogotovo ako uspijem animirati Vladu, hrvatsku razvojnu te središnju banku da počnemo zajedno promišljati hrvatsku ekonomsku politiku. Želim ih potaknuti na nešto što bih napokon htio dočekati – nacionalnu državnu strategiju. Ali ne takvu u kojoj će biti pobrojeni enciklopedijski tomovi želja, nego jasan dokument u nekoliko točaka koji će reći kakvu mi Hrvatsku vidimo za 20 do 30 godina.

Koje bi bile ključne točke te strategije? Temeljno je pitanje jednakih mogućnosti. Svaki građanin Hrvatske mora rođenjem imati jednake mogućnosti. To sada nije tako. I sami vidite da vas, ako niste umreženi u partiju strukturu, ne čekaju dobra mjesta. Drugo, moramo biti zemlja različitosti, ali tako da iz te različitosti možemo definirati zajedništvo. Zajedničko je to da u ovoj zemlji želimo dobro živjeti. U strateškom smislu bilo bi važno pozicionirati Hrvatsku kao Mediteran Srednje Europe, u kojoj ona nije sama sebi svrha i gdje svoj interes definira tako da on postane komplementaran interesima drugih, od čega profitira.

Možete li to malo objasniti? Hrvatsku bi trebalo strateški tako pozicionirati da cijeli srednjeeuropski prostor preko nje komunicira sa svijetom. To bi joj u praktičnom smislu pružilo mogućnost da se razvija u energetici, transportu, poljoprivredi, turizmu, industriji… svim onim sektorima u kojima ima realnih mogućnosti. Ako se tako pozicionira, dakle kao Mediteran Srednje Europe, i sva će njezina infrastruktura biti u funkciji prosperiteta na svakom području. Hrvatska ima autoceste, ima međunarodne luke, nedostaje joj velik teretni aerodrom. To je ključna stvar za zaokruženje cijele priče.

Zašto mislite da bi takvo pozicioniranje Hrvatske iznutra na odaziv izvana? Suvremeni svijet danas traži nove prostore rasta i razvoja. Krunski dokaz za to jest dolazak predsjednika Busha, Putina, Hu Jintaa i gospodina Barrosa. Svi su oni posjetili Hrvatsku u posljednje četiri godine. Hrvatski građani često ne shvaćaju koliko je sâm njihov dolazak u Hrvatsku bio važna poruka. Ti ljudi ne bi gubili ni sekunde svojeg vremena da ne misle da Hrvatska nije ono što ja govorim, Mediteran Srednje Europe, dakle prostor koji Europi treba. Pitanje je samo da mi definiramo svoje interese koji će moći korespondirati s interesima onih oko nas. Postignemo li to, uz trajno rješenje odnosa u regiji između nas i susjeda po uzoru na skandinavske zemlje, bilo bi to okončanje velikog procesa. Nakon nacionalne emancipacije Hrvatska bi mogla postići i ekonomsku.

Za to je potrebno mnogo kapitala. Preferirate li domaći ili strani? Svaki je kapital dobar, ali moraju se stvoriti uvjeti za nove investicije. Moraju se promijeniti i razlozi zbog kojih ovdje ljudi s priličnom skepsom prihvaćaju strani kapital. Ne bez razloga, jer on ovdje nikad nije ulazio radi ‘greenfield’ investicija, nego radi zauzimanja tržišta u svim sektorima. Međutim, moramo izbjeći zamku da za to okrivimo strani kapital. On se ponaša logično kao i domaći. U uvjetima loše investicijske klime kakva jest i kakva je bila u Hrvatskoj, u kojoj za početak projekta postoje goleme birokratske zapreke, strani je kapital išao onamo kamo je nužno morao ići, u strateško preuzimanje tržišta. Moramo stvarati uvjete da bi i domaći i strani kapital vodio u prosperitet, naravno, na temelju novih industrija i znanja. Osim toga Hrvatska mora prihvatiti da prošlost mora ostati iza nas, da ne smijemo biti njezini zarobljenici, nego ljudi vizije i budućnosti.

Koje su najvažnije pretpostavke za to? Onog trena kad ostvarimo koncept stvaranja, a ne raspodjele, kad prestanu biti heroji oni koji dijelom tuge i kad počnemo stvarati situaciju u kojoj se stvara, više nećemo imati ni korupciju na svim razinama. Velik sam optimist, pod pretpostavkom da krenemo u pravom smjeru, da krizu iskorištimo kao priliku za stvaranje drukčije Hrvatske. Ja je zovem trećom Hrvatskom. Ako je prva Hrvatska bila borba za slobodu, a druga za njezino međunarodno političko priznanje, ovo je borba za društveni standard građana.

Mislite li da je sadašnja konstelacija vlasti u stanju napraviti takav zaokret? U ovom smo trenutku bez ‘leadershipa’. Predsjednik Mesić pri kraju je mandata, gospođa Kosor tek se bori za ovladavanje svim procesima u društvu, oporba pokazuje određen entuzijazam i želju za djelovanjem. Traži se vođa za ovo vrijeme. To u ovom trenutku mora biti predsjednik, netko tko će svojom jasnom vizijom i prepoznavanjem trenutka pokrenuti sve ostale u društvu. Pojedinac sâm ne može ništa, ali ključan je kao pokretač. Predsjednik je osoba koju bira izravno narod, zato ima najjaču legitimaciju za provođenje njegove volje. Sad je pitanje njegova fokusiranost na izazove ovog vremena.

Postanete li predsjednik države, koga ćete angažirati kao savjetnike? Često sam mijenjao radna mjesta, ali nikad nisam mijenjao suradnike. Čak ni tajnice ni vozače.

Dakle, dovest ćete na Pantovčak ljudje iz komorskog sustava? Upravo suprotno. Očekujem da ljudi koji su u Komori do sada dobro radili svoj posao to rade i dalje i da oni koji su do sada dobro radili u Uredu Predsjednika također nastave raditi dobro. Ne volim promjene radi promjena. Ljudi koji dobro rade i dalje moraju imati svoj posao jer to nije hir pojedinca. Većina je ljudi kompetentna i dobro radi svoj posao.