Virovitičkom predstavom ‘Woyzeck’ u režiji slovenskog redatelja Same M. Streleca u Zagrebu su prošli tjedan otvorene 24. Gavelline večeri. Riječ je o jednom od najvažnijih domaćih kazališnih festivala koji još od utemeljenja 1973. nastoji na jednome mjestu okupiti najkvalitetnije i najzanimljivije dramske predstave prethodne kazališne sezone. U tri tjedna, koliko traje festival, bit će prikazano jedanaest hrvatskih predstava koje, ističe ovogodišnja selektorica Tajana Gašparović, na ovaj ili na onaj način pokušavaju ‘razdrmati’ postojeću sliku hrvatskog teatra.
- Gavelline večeri objedinjuju sva dramska institucionalna i izvaninstitucionalna kazališta, kazališne skupine, ali i ono što nazivamo kazališnim mainstreamom i kazališnom alternativom – objašnjava Gašparović i dodaje da su pri izboru predstava koje konkuriraju za festivalsku nagradu u prednosti uspjeli kreativni izazovi, a ne samo korektno, zanatski odrađene zadaće.
Među predstavama koje su zadovoljile navedene kriterije jest ‘Menažerija’ HKD-a Teatra Rijeke mlade redateljice Anice Tomić, za koju kritičari često kažu da je jedno od najjačih imena mlade generacije kazalištaraca. Tu je zatim predstava nezavisnog teatra Hotel Bulić ‘Evita’, nastala prema drami suvremenoga argentinskog dramatičara Raula Damontea Copija u režiji Senke Bulić.
Otoci na istoku Danske – Seeland, Møn i Lolland-Falster – slove kao najljepša odmorishna odredišta te zemlje. Posjet otočju njegovi stanovnici osobito preporučuju ujesen, kad više nema turističkih gužvi i jesen prošara prirodu raskošnim bojama. Pješčane plaže izgledaju još bajkovitije, a more postane besprijekorno mirno.
Ukupno 1.707 kilometara obale istočne Danske posebno je privlačno obiteljima koje duž njih traže odmor od svakodnevnih problema. Osim uživajući u prirodi, odmaraju se i posjećujući brojne kulturne atrakcije. Ondje je, naime, smješteno toliko dvoraca da im ni prosječni Danac ne zna točan broj.
Iako većina recenzija na internetu sugerira da je ‘Somers Town’ pravo malo remek-djelo, riječ je o itekako pretjeranim izjavama. Film je simpatično djelce iz slabo napućene filmske kategorije u kojoj su ostvarena izgrađena oko malih i kratkih crtica iz života likova, običnih ljudi koji ne teže grandioznim izljevima. U ovom je slučaju riječ o nekoliko dana u životima sina poljskog imigranta u Londonu i klinca koji je zbrisao iz engleske žabokrećine iz nerazjašnjenih razloga. Sat trajanja ipak se pokazao prekratkim za ozbiljniju razradu koncepta, ali fotografija i gluma besprijekorni su. No cjelina ne nudi dovoljno sadržaja za najveću ocjenu, pogotovo ako se tomu doda očajan kraj koji je u potpunoj suprotnosti s logikom ostatka filma i djeluje kao izvorni holivudski proizvod. Redatelj Meadows inače je, među ostalim, autor mnogo kvalitetnijeg ‘This is England’ o počecima pokreta skinheada u Engleskoj. Zato ‘Somers Town’ djeluje kao korak unatrag. Moglo je bolje.