JAKŠIĆ&BRKIĆ Velikim se kompanijama može prodati svaki proizvod umotan u dobru ideju

Vlasnice Ultra linka za kupce svojih promidžbenih proizvoda biraju samo velike tvrtke koje naručuju najmanje nekoliko desetaka tisuća komada. Takav način poslovanja isplativiji im je jer se njime pokriju proizvodni troškovi.

Najnoviji projekt Renate Brkić i Tatjane Jakšić, vlasnica zagrebačkog Ultra linka, poprilično je tajnovit. Poduzetnice su ga definirale kao ‘povratak velikoga hrvatskog brenda’. Riječ je, kažu, o humanom i odgovornom brendu čije ime ne žele otkriti. O čemu je i o kome zapravo riječ, ostaje pitanje bez odgovora. Zašto? Jer početkom studenoga spremaju veliko iznenađenje koje ne bi uspjelo da otkriju detalje. Iza misterioznog projekta krije se pomno razrađena marketinška strategija. Da je ona važna komponenta svakog poslovnog procesa, poduzetnice su naučile u dugogodišnjem radu u multikulturnom okruženju. Brkić je svoje radno iskustvo gradila u UNICEF-u, a posljednjih desetak godina u Magmi, gdje je upoznala i Tatjanu Jakšić, s kojom se poslovno prepoznala. Želja za novim izazovima, ali i težnja za kvalitetnim životom u kojem mogu spojiti privatno i poslovno, nagnala ih je na razmišljanje o vlastitu biznisu.

Budući da su im najveća vrijednost djeca, glavni motiv nije bio novac jer, kažu, bogatstvo mjere brojem svoje zdrave i sretno djece, a ne vozilima na parkiralištu. Ultra link, tvrtku specijaliziranu za pružanje savjetničkih usluga i tehničke potpore u upravljanju nabavnim lancem, pokreću 2006. Ulog je bio minimalan: znanje i 20 tisuća kuna za registraciju.

Posao u Magmi naučio nas je osnovnim menadžerskim vještinama i omogućio nam poslovnu zrelost. Bio je to siguran posao, a ovo je moglo propasti. Međutim, iako smo bile spremne na to, poraz za nas nije bio opcija jer je za uspjeh potrebna i neustrašivost – naglašava Brkić, koja je osnovno ekonomsko znanje stekla na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, a prošle godine završila je i MBA program na Cotrugli Business Schoolu u Zagrebu.

Njezina je pak partnerica po struci profesorica engleskog i talijanskog jezika i književnosti. Kao ravnopravne partnerice podjednako su zadužene za sve dijelove poslovanja. Posao im nije vezan uz ured jer sve mogu većinom odraditi u virtualnim uvjetima.

Internet nam je omogućio da prodamo uslugu a da iza nas ne mora stajati moćna korporacija. Stalno sam online, ali nemam osjećaj da radim jer u međuvremenu uspijevam biti i s djecom ili oputovati – kaže Brkić, koja sa svojom partnericom nudi različite promidžbene artikle, od igračaka, modnih dodataka do školske i sportske opreme.

Prvi veliki posao bila je izrada božićnih lampica za Vipnet u obliku njegova loga. S obzirom na dobro iskustvo dobile su ga isključivo na povjerenje. Imaju pedesetak poslovnih partnera, a svi su im klijenti velike multinacionalne kompanije koje se bave robom široke potrošnje. Među njima su osim Vipneta i Colgate, kojem pokrivaju cijelu regiju, te mnoge druge. Biraju samo velike tvrtke i sigurne klijente koji mogu zadovoljiti velike količine, zato je uvijek riječ o narudžbama od najmanje nekoliko tisuća komada. Takav način poslovanja isplativiji im je jer tako se proizvodnjom pokrivaju troškovi. Kad multinacionalna kompanija naruči određeni artikl, opskrbljuje sve svoje regionalne podružnice, tako da i najmanje 25 posto na godinu izvoze.

Budući da tvrtka nudi cijeli koncept, od ideje do realizacije, njegove vlasnice ne smatraju konkurencijom uvoznike božićnih lampica, majica ili upaljača.

Klijent može kupiti majicu od svakoga, ali posebno nam je zadovoljstvo kad ne mora misliti o tome. Mi mu nudimo i ideju i proizvod, sve za isti novac koji bi platio nekom tko mu nudi samo gotov proizvod – objašnjava Brkić, a Jakšić dodaje da im je za jedan projekt potrebno najmanje 30 i najviše 90 dana.

Ove su godine osmisliše 120 ponuda i realizirale 20-ak projekata. Svjesne su da opstanak na tržištu iziskuje prilagođavanje i misle da će posla uvijek biti, ali da ga treba tražiti. Da bi tvrtke u kriznom razdoblju povećale prodaju svojih proizvoda, moraju razmišljati o tome kako ih učiniti što privlačnijima, pa nude i dodatne pogodnosti uz osnovni proizvod. Promidžbeni artikli poput npr. modnog dodatka koji dolazi u paketu s časopisom zapravo su idealno rješenje za povećanje volumena prodaje. Inovativni proizvodi, koje vlasnice Ultra linka smatraju svojom najvećom snagom, tomu uvelike pridonose.

Pretjerani pritisak države na male i srednje poduzetnike umjesto sadržajne potpore okolnosti su koje im ne idu na ruku, ali pokušale su tu slabost pretvoriti u poslovnu priliku, što u njihovu slučaju znači inovativnost i kreativnost u tržišnoj niši u kojoj se osjećaju suverenima. Uz teške uvjete poslovanja u Hrvatskoj misle da im je prebrz rast tvrtke zapravo najveća slabost. Naime, u posljednje četiri godine prihodi tvrtke sa šest stalno zaposlenih žena, prema svjetonazoru i odanosti obitelji potpuno kompatibilnih s dvjema vlasnicama, rastu prema prosječnoj stopi od 30 posto. Imaju i 50-ak suradnika koje angažiraju prema potrebi, što im omogućuje fleksibilnost. Prodajnog predstavnika nikad neće tražiti izvan tvrtke, zato se prodajom bave same jer im je važan osobni kontakt s potencijalnim klijentom.

Vlasnice Ultra linka ističu da je za razliku od predatorskog biznisa koji je izgubio svaku humanost njihov posao zapravo tzv. odgovorni biznis, odnosno ‘biznis s ljudskim likom’. To je upravo dokaz da korporacijska društvena odgovornost može postojati i u malim tvrtkama.

Nema sreće u majici ako je zbog nje netko plakao. Zbog naše majice nitko nije plakao jer se svaki segment njezine proizvodnje kontrolira prema načelima Globalnog ugovora UN-a o odgovornom poslovanju – zaključuje Brkić.