Ustavna kozmetika: Doživotno zaposlenje i dalje zajamčeno sucima

Kad bi znali da više nemaju doživotno zaposlenje i da im slijedi reizbor, suci bi možda vodili više računa o rezultatima svojeg rada, a manje o interesima svojih ‘poslodavaca’. Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnomjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Moj bi odgovor bio da predložene promjene Ustava u sudstvu ne donose ništa, ili malo toga. Predlaže se brisanje ovlasti Sabora u izboru članova Državnoga sudbenog vijeća, kao i ovlasti za davanje mišljenja u postupcima imenovanja i razrješenja sudaca. To se obrazlaže potrebom da se napokon eliminira nedopustiv utjecaj politike na sudbenu vlast. No, Državno sudbeno vijeće osnovano je 1993. radi izbora sudaca neovisno od zakonodavne i izvršne vlasti, odnosno politike. Ali, u Državno sudbeno vijeće birani su podobni članovi, koji su poštovali upravo političke kriterije prilikom razrješenja i imenovanja sudaca.

Podsjetio bih samo na sadržaj ostavke Ivice Crnića na funkciju ministra pravosuđa podnesene 1995., kad je ukazano upravo na kadroviranje u sudstvu na osnovi političke podobnosti i zanemarivanje stručnih i ostalih kriterija u razrješenju i imenovanju sudaca.

Mislim da se ni nakon brisanja ovlasti Sabora u postupcima imenovanja i razrješenja sudaca politika neće odreći utjecaja na izbor sudaca. Jedino što bi možda moglo promijeniti loše stanje u sudstvu uključuje je doživotnog izbora i vraćanje reizbora sudaca. Znajući da ih očekuje reizbor, suci bi možda vodili više računa o rezultatima svojeg rada, a manje o interesima politike, odnosno svojih ‘poslodavaca’. Zapravo, bojim se da se predloženim promjenama Ustava u sudstvu želi učiniti korak unatrag. Njima se, naime, dodatno utvrđuje doživotni izbor sudaca i odustaje od uvođenja reizbora (loših) sudaca te čak predlaže brisanje odredbe o obveznom ‘probnom roku’ na pet godina kod imenovanja sudaca početnika (treba se uvesti sudačka škola u kojoj će se selekcionirati loše od dobrih mladih sudaca).

Glavni problem sudstva u Hrvatskoj, međutim, nisu propisi o izborima sudačkih izbornika, imenovanjima i razrješenjima tužitelja i sudaca, već je to gubitak vjerodostojnosti zbog korupcije. Samo građani koji imaju povjerenja u sudbenu vlast dobrovoljno pristaju na izvršenje presuda. A problemi zbog nepovjerenja građana u sudstvo neće se riješiti kozmetičkim promjenama ustavnih odredbi o sudstvu.

Sudbene se vlasti izbjegavaju suočiti s korupcijom i uporno predlažu već izljizane reforme i izmjene propisa, pa sada i Ustava. Svaki novi ministar pravosuđa predlaže neku reformu sudstva. A stanje je u sudstvu nakon svake reforme ili promjene propisa sve lošije i lošije, i unatoč doživotnom zaposlenju sudaca utjecaj politike na sudske odluke sve više jača. Većina pravnih stručnjaka smatra da nagle i velike promjene u sudstvu nisu moguće. A to bi značilo da građani moraju pristati na dugotrajno toleriranje koruptivnih odnosa u sudstvu.

Dosad su građani na to pristajali svaki put kad bi izlazili na izbore glasujući za (vlasti) vlade koje umjesto suzbijanja korupcije u sudstvu predlažu kozmetičke promjene propisa ili neprovedive reforme. Pitam dokad će građani biti tolerantni?