Prosječni ‘tipovi’ u zapadnim zemljama

Nagrađivanje radnika zaposlenih u turizmu u većini razvijenih zemalja rješava se kombinacijom plaće i napojnice. Hrvatski bi sustav, međutim, teško podnio takav model jer se napojnica tretira kao oporeziva naknada.

Tijekom boravka u luksuznom američkom hotelu Fairmontu u San Franciscu trojica kolega hotelijera provela su mali test na sobaru koji je trebao odnijeti prtljagu u naše sobe. Prvi mu je dao napojnicu od pet dolara, drugi od dva, a treći mu nije dao ništa. Sobar je odnio sve tri torbe s jednom ljubaznošću, s time da je prvog čekao ispred vrata prije nego što je ovaj došao do sobe, drugom je prtljaga stigla za deset minuta, a trećem za 25 minuta. Sâm je sebi posložio prioritete u glavi iako mu nitko nije mogao prigovoriti da nije bio uslužan ili obavio posao – primjer koji je naveo predsjednik Uprave Maistre Kristian Šustar pokazuje kako od zaposlenika u turizmu napraviti samostalnog poduzetnika uz pomoć sustava napojnica, za koji se i sâm zalaže.

Odnosi na tržištu rada u hrvatskoj turističkoj djelatnosti trenutačno su sve samo ne logični. S jedne strane zaposlenici su plaćeni 14 do 16 posto manje od hrvatskog prosjeka, a s druge su jedna od najskuplji radnih snaga u svjetskom turizmu. Poslodavci na njih otpada od 30 do 40 posto troškova od ukupnih prihoda (gornja je granica u svijetu 27 posto), a sami se smatraju potplaćenima. To može značiti samo jedno: najviše koristi od njihovih primanja ima država. U zapadnom svijetu uslužne se djelatnosti odavno honoriraju sustavom napojnica. Mnogi stručnjaci zato misle da bi se ponajviše tako povećale efikasnost i kvaliteta usluge, osobito u hotelima više kategorije i a la carte restoranima.

• Nagrađivanje radnika zaposlenih u uslužnoj djelatnosti, posebice u gostiteljstvu, u većini razvijenih zemalja rješava se kombinacijom osnovne plaće i napojnica. Riječ je o poticajnom sustavu koji bi imalo smisla primijeniti i u Hrvatskoj, ali uz određene uvjete. Napojnica u pružanju ugošiteljskih usluga ne bi trebala podlijegati obvezi obračuna PDV-a, što bi stvorilo uvjete za izravnu stimulaciju nagrađivanja zaposlenika. Naravno, primjena takvog sustava podrazumijeva pravedno odmjeravanje visine napojnice i iznosa osobne plaće da zaposlenici ne bi bili oštećeni, nego bolje i pravednije nagrađeni u odnosu na sustav nagrađivanja u kojemu postoji samo fiksna plaća – misli direktorica konzultantske tvrtke Horwath Consulting Sanja Čižmar.

Napojnice se u Austriji ne oporezuju čak i ako su naznačene na računu, u Italiji konobari koji rade na terasama primaju dio razlike u cijeni proizvoda koji se poslužuje u kafiću i izvan njega, a Velika Britanija ima miješani sustav fiksnih plaća i napojnica. Europski je sustav, inače, drukčiji od američkoga, u kojem je ponegdje napojnica obvezna, što u EU nije praksa.

Poslodavcima bi se smanjili troškovi rada (osnovne bi plaće bile manje), a ako bi se napojnice izdvojile iz PDV-a, smanjile bi se i ukupne porezne obveze. Sigurnost ukupnih primanja zaposlenika bila bi manja, ali pružila bi im se mogućnost zarade veće od one koju ostvaruju dobivajući samo plaću.

Hrvatski bi sustav, međutim, teško podnio takve promjene jer se napojnica tretira kao dio naknade koja podliježe sustavu PDV-u i porezu na dohodak. Ne može biti izdvojena iz sustava, mogu se regulirati odnosi hoće li PDV plaćati poslodavac ili zaposlenik. Nakon odbitka poreza zaposleniku bi od dobivena iznosa ostalo manje od 50 posto.

• Ako turizmu država dà stratešku prednost i izdvoji ga u tom segmentu od javnih davanja, taj se sustav može normativno urediti. Međutim, politika RH temelji se na socijalnoj pravednosti, pa bi turistički radnici u tom smislu bili u prednosti nad radnicima koji nemaju kontakt s gostima – misli porezna savjetnica Marija Zuber.

Protiv takvog sustava nema ništa čak ni predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske Eduard Andrić, no samo pod uvjetom da se ponajprije sadašnje plaće usklade s hrvatskim prošnjem i da napojnice ne služe poslodavcima kao opravdanje za smanjenje plaća. Tada bi sustav napojnica zapravo bio izazov za iznadprosječnu plaću. Kuhar Kluba gastronomada Grgur Bakšić s dugogodišnjim iskustvom rada u inozemstvu kaže da bi to u Hrvatskoj bila velika kulturna promjena na koju bi trebalo naviknuti i goste koji znaju da naši konobari rade za plaću.

• Kod nas je napojnica nagrada, a u SAD-u plaća. U SAD-u je takav sustav stvoren za tzv. nižu klasu radnika koji žive od napojnica. U poreznom smislu država i ne pokazuje interes za njihovo oporezivanje jer su cifre male, a zna se da je radnik prijavljen i zbrinut. Sviđa mi se model prema kojem bi napojnice bile plaće, no i u poboljšanju kvalitete usluge treba biti oprezan. Uvijek će se dio konobara koji prepoznaje gosta nižega plaćenog razreda prema njemu ponašati drukčije nego prema onome u kojem vidi zaradu. Radi novca za njega će, možda, napraviti i nešto što nije u skladu s ugostiteljskim pravilima – misli Bakšić.

U RH ima mnogo lokala u kojima vlasnici raspolažu napojnicama koje radnik i ne vidi. U hotelima, primjerice, gostu je često jedina mogućnost da napojnicu stavi u zajedničku kutiju na recepciji pa se nakon određenog razdoblja ona dijeli među zaposlenicima, što je možda solidarno, ali u svakom slučaju nije pravilno jer je gostu u interesu nagraditi osobu čijom je uslugom bio najzadovoljniji, a ne cijeli hotel.

Kakav bi učinak promjene fiskalne i parafiskalne politike države bio prema turističkom i ugostiteljskom sektoru trebala je pokazati lanjsko dubinsko analiziranje sektora, no još se ne zna kad bi analiza mogla biti gotova. Paralelno Sindikat turizma vrši pritisak na poslodavce i ministra Damira Bajsa da s Vladom dogovori drukčije uvjete za zaposlenike. Andrić je na Danima hrvatskog turizma u Bolu najavio štrajk radnika za Uskrs ako se u turizmu nastave zamrzavati plaće. Poslodavci u hotelijerstvu slažu se da se tržište rada u turizmu može bolje regulirati poticajnim mjerama, no da sindikati žive u prošlim vremenima u kojima se tražila socijalna jednakost. Ugostiteljstvo je nisko plaćena djelatnost svagdje u svijetu, i teško je izjednačiti se s prosjekom ako tržište to ne podnosi.