Knjiga uéenje suiNterliber

Na kontroverznom lijeku protiv raka zaradio četiri milijarde dolara. Bez obzira na loše rezultate i osrednju prodaju Abraxanea od 300-ak milijuna dolara na godinu, Soon-Shiong, vlasnik biotehnološke kompanije Abraxis Bioscience i Abraxis Healtha prema najnovijoj je listi 400 najbogatijih ljudi časopisa Forbes 65. najbogatiji Amerikanac i najbogatiji pojedinac u medicinskom sektoru.

A razliku od mnogih svojih kolega koji se bave istraživanjem svega osim lijekova doista potrebnih ljudima, Patrick Soon-Shiong život je posvetio svetom gralu medicine, lijeku protiv raka, potežući sa sobom neprekinut niz kontroverzija i sporavanja. Osnivač relativno novog igrača u sektoru biotehnologije Abraxis Biosciencea još nije riješio misterij te opake bolesti usprkos tomu što sâm to tvrdi, što je i razlog podbačaja prodaje ključnog lijeka njegove kompanije Abraxanea, odobrenog za uporabu prije četiri godine. Bez obzira na loše rezultate i osrednju prodaju lijeka, 300-ak milijuna dolara na godinu (zvuči mnogo, ali desetina je onoga što zarade konkurentski Avastin i Taxotere), Soon-Shiong prema najnovijoj je listi 400 najbogatijih ljudi časopisa Forbes 65. najbogatiji Amerikanac i najbogatiji pojedinac u medicinskom sektoru. Težak otprilike četiri milijarde dolara, Soon-Shiong je jedini milijarder u industriji.

Lijek koji mu je i donio znatno bogatstvo – Abraxane – varijacija je Taxola, lijeka protiv raka dojke. Okretni ga je i nekonvencionalni liječnik pronašao 1993. Funkcionira kao inhibitor dijeljenja stanica, odnosno cilj mu je spriječiti metastaziranje malignih stanica. Odobrenje nadležne regulatorne agencije dobio je 2005., i to na prilično neobičajen način, preskočivši tradicionalni postupak samo jednim kliničkim testiranjem (lijek se trebao pokazati samo nešto boljim od postojećih).

Ipak, struka, čini se, nije posebno impresionirana ni lijekom, ali ni dotičnim gospodinom koji oko sebe već dugo stvara auru ekscentričnosti i probitačnosti, netipičnu za svijet liječničkih ‘konzervi’. Uvaženi medicinski časopis Annals of Oncology nazvao je njegovo čedo ‘starim vinom u novoj boci’ saževši tako većinu liječničkih prigovora na sporan lijek. Gledajući svojstva, doista se čini da je riječ o poboljšanoj verziji Taxola, kojem je 2000. istekao patent. Još tijekom studiranja Soon-Shiong bio je ambiciozan momak željan pozornosti. Uspješno je presadio gušteraču ženi s dijabetesom, što konvencionalna medicina obično liječi inzulinom, da bi nakon toga i prvi stanice koje proizvode inzulin usadio u gušteraču, u čemu je uspio, ali struka nije bila previše impresionirana i zahvat nije ponovljen.

S druge je strane upravo mala razlika između Abraxanea i Taxola, odnosno oblaganje molekula lijeka albuminom (bjelančevinom bjelanjaka) kojim se sprječava izbijanje alergija i skraćuje vrijeme primjene lijeka, bila dovoljna za dobivanje bržeg odobrenja i dala je razloga za samopouzdanje Soon-Shiongu, koji svoj izum smatra boljim od Taxola. Abraxane se zasad ne može upotrebljavati za liječenje drugih oblika raka jer nisu izrađene studije koje bi potvrdile njegovu efikasnost, čest problem kod Soon-Shionga. Njegov optimizam proizlazi iz uvjerenja da je uzrok metastaza kemikalija sparc, za koju on vjeruje da svojim širenjem počne usisavati i njegov lijek koji onda uništava tumor. Ipak, to tek treba dokazati, što je i uzrok skepse liječnika koji su se dosad nagledali eliksira za rak.

To što uspješnost i raspon Abraxanea još valja dokazati, čini se, ne utječe posebno na ukupno poslovanje tvrtke i osobno bogatstvo 80-postotnog vlasnika Abraxis Biosciencea. Tvrtka je do kraja lipnja ove godine ostvarila neto prihod od 157 milijuna dolara, što je rast od otprilike dva milijuna u odnosu na isto ranije razdoblje. Bruto dobit za isto razdoblje 134 milijuna dolara, odnosno čak 85 posto neto prihoda. No Patrick nije sebičan i u cjelini njeguje vizionarski pristup medicini. Cilj mu je, izjavio je u jednom intervjuu, uspostaviti pametnu mrežu u medicini u kojoj bi i pacijenti i liječnici postigli višu razinu transparentnosti. Taj cilj Soon-Shiong potpomaže aktivnim financijskim inzicijama koje bi se teško mogle smatrati zanemarivima. S obećanih milijardu dolara počeo je upostavljati spomenutu mrežu radi bržeg i efikasnijeg dijeljenja informacija između liječnika i pacijenata.

Nešto poput Billa Gatesa medicinskog svijeta, Shiong je odstupio s mjesta izvršnog direktora kompanije i prepustio ga Lonnieju Moulderu, čovjeku koji je MGI Pharmu od kompanije u niši (lijek protiv mučnine) pretvorio u ozbiljnoga biotehnološkog igrača. Svoju prijašnju tvrtku American Pharmaceutical Partners nedavno je prodao njemačkom kompaniji za dijalizu Freseniusu za 5,6 milijardi dolara, od čega je u svoj džep spremio sočne tri milijarde. Dobra vijest za potrebite jer je Shiong već istresao 100 milijuna Saint John’s Health Centre, a najavljuje i daljnje donacije. To, doduše, ne znači da se povlači u humanitarni rad, nego samo da će zauzeti čelno mjesto nove kompanije koju je osnovao Abraxis Health, koji će se usredotočiti na biomarkere (tvar koja se upotrebljava kao indikator biološkog stanja) i osobnu medicinu uz pomoć 25 milijuna dolara kapitala i 200 milijuna dolara kredita iz Biosciencea za razvoj dijagnostičkog biznisa.

Abraxis Bioscience sebe opisuje kao ‘potpuno integriranu globalnu biotehnološku kompaniju posvećenu otkrivanju, razvoju i distribuciji terapija nove generacije i ključnih tehnologija koje pacijentima nude sigurnije i efikasnije liječenje raka i drugih teških bolesti’. Usprkos stalnom referiranju na portfelj zasad se stječe dojam da je Abraxane uvjerljivo najjači, ako ne i jedini relevantan, lijek u tom portfelju. Tek treba vidjeti hoće li uspjeti proširiti svoj raspon djelovanja na druge oblike raka.

Ali njegov je vlasnik svakako kontroverzan čovjek. Tijekom godina izgradio je imidž nemilosrdnosti i medijske ekponiranosti, a u svojoj je znanstvenoj karijeri poznat po preuveličavanju rezultata (iako treba imati na umu da je spomenuta profesija u kategoriji iznimno zavidnih, pa svako mišljenje valja uzeti sa zrnom soli). I kao poslovnjak zaradio je negativne bodove kod nekih koji tvrde da je oplemešio investitore, a šlag na tortu tužba je njegova brata koji ga je optužio za prijevaru i dvaput otpustio iz tvrtke koju su osnovali. Brat Terrence navodno mu je dao 2,5 milijuna dolara za pokretanje prve kompanije VivoRx, ali Patrick je to porekao tvrdeći da mu nije dao ništa. Kad je riječ o ljubavi prema naslovima, krmen mu je općenita navika da napušta svoja dostignuća. Nakon ubrizgavanja stanica koje proizvode inzulin u gušteraču počeo je tvrditi da može liječiti dijabetes iako kolege tvrde kako zahvat moraju uspješno ponoviti i drugi liječnici da bi se mogao smatrati potvrđenim, što se nije dogodilo.

Njegov daljnji angažman na problemu dijabetesa, odnosno dopuštenje da testira svoju tehniku na ljudima i prvotni uspjeh na prvom pacijentu, pružili su mu priliku da ponovno privuče na sebe medijsku pozornost i stvori od sebe svojevrsnu slavnu osobu prije nego što je uopće objavio svoje rezultate u medicinskom časopisu.

Ipak, pompa je potaknula interes Milana Puskara, šefa velikog proizvođača lijekova Mylan Pharmaceuticalsa, koji je pristao investirati pet milijuna dolara u VivoRx i financirati troškove istraživanja s 200 tisuća dolara na mjesec. Soon-Shionga pak ne drži mjesto, pa je u isto vrijeme osnovao još jednu tvrtku VivoRx Pharmaceuticals, poslije American Bioscience, radi istraživanja raka, za što je također uspio izvući lovu iz Puskara. Patrick je neko vrijeme žonglirao s obje igračke, nekako se više posvećujući raku, uglavnom zato što nije baš najuspješnije ponovio uspjeh postignut na prvom pacijentu Stevenu Craigu, koji se poslije ubio zbog lošeg medicinskog stanja. Druga pacijentica Clarissa Hooper umrla je nakon gubitka obje noge i presađivanja bubrega, drugim riječima zbog neučinkovitosti zahvata. Do 1998. bratu Terrenceu i Puskaru dosadilo je Patrickovo petljanje, pa su ga tužili za prijevaru, odnosno za tajno preusmjerenje novca iz VivoRxa u American Bioscience, ali sud je presudio u Patrickovu korist. Brat, očito spor učenik ili nježna duša, vraća mu posao, ali ne zadugo. Nakon 14 mjeseci cijeli se scenarij ponavlja s nešto drukčijim ishodom. Patrick, naime, pristaje isplatiti bratu i Terrenceu 32 milijuna dolara i obećaje ne petljati s dijabetesom do 2003., za što zauzvrat dobiva pravo na sve patente Abraxanea.

Njih dvojica bila su na pogrešnoj strani, pokazat će ubrzo vrijeme. VivoRx, preimenovan u Amcyte, polako je nestao sa scene, a American Bioscience s vremenom je prerastao u American Pharmaceutical Partners i nedavno je prodan za 5,6 milijardi dolara. Koliko je zanimljiv znanstvenik, toliko je maštovit biznismen. Vlasnik Abraxanea bio je AB, u kojem je 80-postotni udio imao on, a ta tvrtka imala je 65 posto udjela u APP-u. Soon-Shiong bio je izvršni direktor i najveći dioničar u obje kompanije. Godine 1999. AB je APP-u dao ekskluzivna prava na za proizvodnju i distribuciju Abraxanea u zamjenu za 60 milijuna dolara predujma i 25 milijuna za postizanje određenog uspjeha u prodaji. Ako bi lijek bio hit, pisalo je u Shiongovu ugovoru sa samim sobom, obje bi kompanije podijelile dobit; ako pak ne bi uspio na tržištu, Patrick i AB-ovi privatni dioničari ne bi snosili nikakav financijski rizik, a APP-ovi bi javni dioničari (kompanija je izašla na burzu) u tom scenariju ostali bez 75 milijuna dolara. Srećom, lijek je u međuvremenu uspio zauzeti solidnu tržišnu poziciju i donijeti dobit. Patrick Soon-Shiong nedvojbeno je kontroverzna osoba koja je s jedne strane uspjela prikupiti ozbiljnu sljedbu skeptika i neprijatelja, ali i zaraditi golemo bogatstvo u isto vrijeme. Pravodobno je osjetio da s dijabetesom ne stiže nikako i prebacio se na istraživanje lijeka za rak upotrijebivši osnovnu konceptiju koju je već primijenio u slučaju transplantacije stanica u gušteraču, da bi i taj posao, izgleda, ostavio napola obavljen posvetivši se ponovno novoj kompaniji Abraxis Healthu. S druge strane Abraxane možda doista pokaže revolucionarnim lijekom koji može liječiti nekoliko vrsta raka – iako je to sve manje vjerojatno sudeći prema dosadašnjim rezultatima.