Prodekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu: Specijalistički studiji su nešto gdje se može ad hoc reagirati. Oni traju godinu dana i mogu se osnovati, čak i za, na primjer, potrebe dvije ili tri generacije u nekoj tvrtki koji ovise o izabranom specijalističkom PDS-u. Bilo bi nelogično pustiti nekoga tko nema osnovna ekonomska znanja da sluša specijalistički studij.
-
S obzirom na to da Ekonomski fakultet ima veliko iskustvo u PDS-ima, ima li izgleda da pomognete drugima da pokrenu slične programe? – Bilo je ideja i razgovora o zajedničkim PDS-ovima, na primjer s Prehrambeno-biotehno-loškim fakultetom. Oni bi nama ponudili stručno znanje iz svog područja, mi njima iz područja ekonomije i menadžmenta. Mi smo otvoreni za takvu suradnju. Jedino je bitno da u našem sustavu financiranja to bude samofinancirajući projekt. Ne možemo uzeti od plaća koje zaposlenici dobivaju iz proračuna da bi financirali tako nešto.
-
Koliko polaznika imate i kakve su strukture? – Na godinu imamo između 400 i 500 polaznika. Najveći broj, gotovo 70 posto njih, dolazi nakon najmanje dvije godine prakse. Nakon fakulteta odlaze raditi, a onda se vraćaju na PDS koji im je zanimljiv. Oko pedeset posto polaznika samo pokriva troškove, možda ih je malo više od onih kojima tvrtka pokriva troškove, ali to je tu negdje.
-
Zašto tako mnogo programa? Jeste li zaokružili ponudu ili planirate još neki program? – Svi mi pomalo konzervativno gledamo na poslijediplomsko studije. Specijalistički poslijediplomski studiji nisu poput onih prije, kad se radilo o znanstvenim poslijediplomskim studijima, jer su oni bili stabilniji i trajniji. Specijalistički studiji su nešto gdje se može ad hoc reagirati. Oni traju godinu dana i mogu se osnovati, čak i za, na primjer, potrebe dvije ili tri generacije u nekoj tvrtki. Ako nema interesa, tog programa neće biti i napravit ćemo neki novi.
-
Spremaju li se onda neki novi smjerovi? – Znam da dvoje-troje kolega razmišlja o njihovu pokretanju, ali to ovisi o njihovim obvezama. Bolonjski sustav nam je svima u odnosu na tradicionalni donio mnogo više nastave.
-
Koliko je pitanje poslijediplomskih aktualno u Hrvatskoj? – Neki programi stoje, jer nemaju kandidata, a neki su vrlo traženi. Mi imamo nekoliko skupina – skupinu financijskih, marketinških, menadžerskih, informatičkih programa, a tradicionalno su popularni i po prirodi stvari traženi menadžerski. Zašto? Menadžeri nisu samo ekonomisti, pa je onda prirodno da dođu k nama na neki studijski program iz menadžmenta. Polovina polaznika naših programa nisu ekonomisti.
-
Koliko je zahtjevan proces prilagodbe nekome tko dolazi s fakulteta koji nije srodan? – Nije mu lako, ali to je izbor ljudi koji dolaze na poslijediplomski studij. Oni znaju zašto to čine; jer im treba određeno ekonomsko obrazovanje. Inače, u sustavu PDS-a postoje unificirana pravila. Moraju položiti dva osnovna predmeta iz preddiplomskog programa: makroekonomiju i mikroekonomiju. Zatim su tu još dva ispita smjera koji ovise o izabranom specijalističkom PDS-u. Bilo bi nelogično pustiti nekoga tko nema osnovna ekonomska znanja da sluša specijalistički studij.
-
Kako je s upisima ove godine? Osjećate li krizu? – Imamo nešto manje polaznika, oko četvrtine. S prošlogodišnjih 600 ove godine očekujemo oko 450 polaznika. Uspijemo li u narednom razdoblju, dok se gospodarska situacija stabilizira, zadržati brojku od 400 polaznika, to će biti dobro, i to nam je dosta. Naravno da se osjeća kriza, jer ljudi nemaju novca. Mi im izlazimo ususret, vrlo smo elastični u pogledu plaćanja. Ali ne možemo si dopustiti da se ne pokrijemo. Iz zajedničkih sredstava fakultet neće pokrivati nijedan PDS. Istina, bilo je nekih slučajeva, usko specijaliziranih PDS-ova, ali je to bio interes struke, pa se onda to pokrile dijelom na račun fakulteta. O tome se može raspravljati i teorijski bi se prihod od svih PDS-ova mogao staviti u zajedničku blagajnu. Ali ljudi moraju biti stimulirani.
