Home / Tvrtke i tržišta / U Zagrebu ipak više sreće nego u Beogradu

U Zagrebu ipak više sreće nego u Beogradu

Najslobija karika u segmentu hrane u hotelima i dalje je, dodaje, meso, čiji se 70 do 75 posto potreba pokriva iz uvoza, pa tako gosti hrvatskih hotela jedu isto meso iz Brazila, kao oni koji odsjedaju u hotelima Tunisa, Turske ili Maroka.

Riviera Poreč, primjerice, čini 55 posto ukupne potrošnje Valamar grupe. Teško je zato očekivati da će manji proizvođači svakodnevno opskrbljivati 19 kuhinja i 96 šankova kojima raspolaže tvrtka. Rješenje nije da se hotelijeri, vlasnici restorana i kafića okreću direktno proizvođaču, već da se, kao svugdje u svijetu, u Hrvatskoj formira specijalizirani HoReCa kanal koji funkcioniira na normalnoj marži – tvrdi Fabris. Valamarovi hoteli potvrdili su podatke o padu prodaje piva, s time da je u njegovim hotelima diljem Hrvatske potrošnja pala i do 20 posto. Rezultat je to ukidanja besplatne konzumacije piva u all-inclusive i club-hotelima, u kojima je to bilo najkonzumiranije piće. S druge strane, s vinarima dogovarale su posebne promocije vina mjeseca po 25 posto jeftinijoj cijeni, što zbog povoljnije ponude vinara, što radi dodatnog spuštanja cijene hotela. Tako se dok pivo u Valamaru bilježi pad od 20 posto, potrošnja vina povećala 16 posto.

Hrvatski vinari shvatili su da moraju imati pristupačnije cijene jer prosječna njemačka obitelj ne poznaje hrvatske brendove i uvijek će se opredijeliti za jeftiniju butelju. Ove smo sezone dokazali da se hrvatska vina itekako mogu dobro prodavati ako su cijene razumne – tvrdi Fabris.

Proizvođači plastike, proizvođači kozmetike, zastupnici i distributeri sredstava za čišćenje, proizvođači mesa, prijevoznici s kombijima, proizvođači tehničkih i elektroničkih proizvoda – hotelske kuće većinom uvoze sve kozmetičke proizvode jer u Hrvatskoj nitko još nije ozbiljno zagrizao da bi ponudio širu paletu proizvoda, a slična je situacija i sa sredstvima za čišćenje i potrošnim materijalom, primjerice s toaletnim papirom čija nabava ovisi o distributeru koji odlučuje što će uvoziti u skladu s boljom maržom.

Prema informacijama s terena, ne samo da se HoReCa kanal ne širi, već jedan dio dobavljača od tog biznisa diže ruke jer im se distribucija ne isplati toliko koliko suradnja s posrednicima, pa su upravo najveći dobitnici veliki dobavljači poput Gastro Grupe i Agrokora. Hotelijeri su radi smanjenja troškova ukinuli distributivna skladišta (Maistra je nekoć imala Jadran trgovinu, Plava laguna Laguna commerce) i troškove prebacili na proizvođače ili trgovce koji se, nažalost, danas nisu adekvatno organizirali i iskoristili potencijal tog biznisa.

17 posto pala je potrošnja piva u HoReCa kanalu.

Prilikom gradnje centara u manjim mjestima neki investitori već su prepoznali. Tako je M2 sagradio centre u Slavonskom Brodu i Varaždinu te počeo s gradnjom u Karlovcu i Zadru, vlasnik tvrtke Krosna Vedran Malenica najavljuje gradnju triju trgovačkih centara u Dalmaciji, u Imotskom, Makarskoj i Šibeniku, a u Šibeniku bi uskoro trebao biti otvoren centar Dalmare.

Ukupno gledano, prostora za gradnju trgovačkih centara u Hrvatskoj još ima. Sa 110 kvadrata površine trgovačkih centara na 1.000 stanovnika, Hrvatska i dalje zaostaje za mnogim zemljama u regiji. Ispred nas su, primjerice, Mađarska, Slovačka, Poljska te Češka, koja ima čak 240 kvadrata na 1.000 stanovnika.

No, te brojke s kojima se uspoređujemo vjerojatno ćemo sami dostići tek u boljim vremenima. Kada potrošači pažljivo posegnu za novčanicima i karticama, ni trgovci nisu spremni ulaziti u nove investicije i širiti se u trgovačke centre.

Zbog manjka interesa trgovaca procjenjuje se da će sljedeće godine doći do pada cijene najma u pojedinim centrima za pet do 15 eura, ovisno o lokaciji. Oni na atraktivnim lokacijama, doduše, zadržat će se na relativno stabilnim razinama.

Riječ je o općem pravilu, jer osim o lokaciji, uspjeh centra znatno ovisi i o izboru brendova i koncepta centra. To dobro pokazuje primjer nedavno otvorenog luksuznog centra Cascade u Zagrebu. Iako je na odličnoj poziciji, zbog činjenice da su investitori štedjeli na prostoru (četiri kata umjesto tri), trgovci luksuznim brendovima nisu se pretjerano gurali da tamo uzmu prostor u zakup. Rezultat toga je samo 60-postotna popunjenost centra.

30-40 posto vlastitih sredstava i oko 50 do čak 70 posto iznajmljenosti centra ulagač treba imati kako bi dobio kredit za trgovački centar.