U uvođenju promjena u organizaciju koja želi metodološki upravljati projektima ne smije se zaboraviti na važne sastojke koji su preduvjeti za uspješnu primjenu bilo koje metodologije: korporativna kultura, definirani procesi i alati za upravljanje projektima.
Nažalost, najčešće se posegne za onim što je najlakše ostvariti (kupiti), a to su alati. No bez organizacijske kulture zaposlenika koji trebaju provoditi definirane procese nikakav alat neće biti od koristi.
Upravljanje projektima relativno je nova znanost nastala sredinom prošlog stoljeća, točnije tijekom Drugoga svjetskog rata, kad su ratni napori u SAD-u bili na vrhuncu. Projekte su vodili inženjeri koji bi cijeli projekt imali ‘u glavi’, no to nije bilo dovoljno, a i projekti su postajali sve složeniji. Pojavila se potreba za metodologijom dokumentiranja svih procesa u projektu i upravljanja ključnim resursima – ljudima, materijalom, opremom i novcem te vremenom, pazeći pritom da budu ispunjeni osnovni zahtjevi projektnog zadatka, odnosno opseg projekta.
Jedna od najčešćih pogrešaka voditelja projekata jest naknadno proširivanje opsega projekta bez uvažavanja utjecaja na vrijeme, troškove ili resurse ili bez odobrenja naručitelja. Takvi se projekti mogu produljiti unedogled, iscrpljujući članove tima, a k tomu ne ostvaruju odgovarajuće financijske rezultate niti zadovoljavaju korisnike, odnosno naručitelje.