Osim brojnih mogućnosti koje se otvaraju hrvatskim studentima nakon povratka iz SAD-a, dodjelom stipendija za studij u SAD-u, svjetskom lideru u visokom obrazovanju, dodatno će se ojačati i akademska mobilnost između dvije zemlje koje imaju dugačku tradiciju akademskih razmjene. U akademskoj godini 2007./08. na visokoškolskim ustanovama u SAD-u studirala su 602 hrvatska državljana. Među prvih pet američkih sveučilišta koja su imala najveći broj hrvatskih studenta prestižna su sveučilišta poput Harvard Universityja, zatim New York Universityja, Columbia Universityja, University of California – Yale Universityja te Berkeleyja.
Jedan od pokrovitelja Zaklade je i Gavin Susman, također član Uprave Zaklade te dugogodišnji američki investitor u Hrvatskoj, koji smatra da na sredstva koja se daju Zakladi ne treba gledati kao na donaciju, već kao na dugoročno ulaganje u budućnost Hrvatske. Da tako razmišlja više hrvatskih tvrtki i menadžera, svakako bi za takve inicijative bilo lakše prikupiti novac.
Naime, unatoč tome što su pojedinci s međunarodnim obrazovnim iskustvom danas uspješni menadžeri i stručnjaci te rade u istaknutim tvrtkama, javnoj upravi, medijskim kućama, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva, u Hrvatskoj je još uvijek naglašena potreba za povećanjem visokoobrazovanih građana. Ta je potreba posebno izražena u specijaliziranim područjima jer bi se tako omogućio brži gospodarski i društveni razvoj. Međutim, često su vrata za međunarodno obrazovanje zatvorena zbog nedostatka novca.
Zajednici i društvu. Na taj se način razvija i određeni ponos, predanost i osjećaj pripadnosti zajednici koja je pojedincu pružila nešto vrijedno. Zato Hrvatska mora imati što više stipendija namijenjenih hrvatskim državljanima i time pametno i ciljano ulagati u ljudske potencijale – smatra Budin te dodaje da u vrlo konkurentnim ekonomijama svijeta zaklade i ostale inovativne neprofitne udruge igraju ključnu ulogu u razvoju društva. One postavljaju standarde izvrsnosti, dodaje Budin, napunjuju ili zamjenjuju pružanje usluga koje država sama ne može ispuniti i raspodjeljuju bogatstvo na učinkovit i svrhovit način.
