U Hrvatskoj ove jeseni moraju brže početi reforme i štednja te istodobno potpora gospodarstvu. Vlada mora hitno donijeti odluke o tome.
Treba smanjiti oporezivanje plaća smanjenjem doprinosa, time i troškova rada poslodavcu, a kompenzirati to uvođenjem poreza na kapitalne dobitke i druge osnove.
Nema ni novca ni vremena. Servisiranje samo kamata na inozemne dugove i dio dividende koju će strani vlasnici iznijeti iz Hrvatske za 2009. bit će i do šest posto BDP-a. Potencijalno velik rast trošit će se samo na kamate.
Politički: nema vremena! Ekonomski: nema novca! Zaokret je prijeklo potreban. ‘Iznimno štedljiv proračun’ mora značiti smanjenje deficita i smanjenje udjela državne potrošnje u BDP-u, i to ponajprije smanjenjem rashoda koji nisu u funkciji promjena. Treba smanjiti oporezivanje plaća smanjenjem doprinosa, time i troškova rada poslodavcu, a kompenzirati to uvođenjem poreza na kapitalne dobitke i druge osnove. Porezni se tereti trebaju znatno više rasporediti u skladu s ukupnim mogućnostima poreznih obveznika. Valja razmišljati i o tome da se vlastitu ekonomsku i razvojnu politiku i konkretna rješenja predoči MMF-u i ostvari potpora i na temelju toga pomogne u financiranju troškova reformi, uključujući sektorske promjene u zaposlenosti, zatim isključi određen broj zaposlenih iz državnog i javnog sektora i drugo. Tomu valja pridružiti veću potporu Svjetske banke, znatno više nego do sada fondova i institucija Unije, tržišta kapitala, partnera investitora. Tako, rastom štednje i aktiviranjem domaćih čimbenika, treba privlačiti kapital i omogućiti rast investicija.
U Hrvatskoj su porasli porezi, PDV, uvedeni su posebni krizni porezi. Razumljivi su pritom bili problemi deficita, nelikvidnosti, duga. No zemlje koje su uspješno počele svladavati krizu uvele su porezna rasterećenja i djelovale na pad kamatnih stopa (prema dva posto; u Hrvatskoj su narasle prema 10 posto). Kako da hrvatsko gospodarstvo izvozi uz pet puta skuplji kapital? Istodobno u Hrvatskoj velik trošak rada ni u krizi nije smanjen. Dakle, valja poći i od načela ograničenosti fiskalnog kapaciteta i s proračunom razmatrati i poreznu politiku. To do sada često nije bio slučaj, nego su obveze i rashodi bili predodređeni neovisno o vlastitu fiskalnom kapacitetu.
