Home / Komentari i stavovi / U Hrvatsku se useljava više menadžera i ulagača nego radnika

U Hrvatsku se useljava više menadžera i ulagača nego radnika

Dva kriterija Sporim rješavanjem zahtjeva običnih ljudi za primitak u hrvatsko državljanstvo krše se ljudska prava, a povlaštenima se isti zahtjevi rješavaju brzo i bez ograničenja.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravamo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Avilo se dvoje čitatelja na istu temu, problemi kod useljavanja u Hrvatsku. U odgovoru na zastupničko pitanje Damira Kajina zašto gospođa Ivana Petruz u roku od godinu dana nije dobila rješenje zahtjeva (propisani rok je dva mjeseca), iz MUP-a je odgovoreno da zbog prevelikog broja zahtjeva ne stignu poštovati zakonski propisane rokove.

Ma koliko to na prvi pogled izgledalo apsurdno, može se postaviti pitanje i koliko bi se moglo ostvariti više prihoda od upravnih pristojbi u državnom proračunu da MVP i MUP u zakonskim rokovima rješavaju zahtjeve za primitak u hrvatsko državljanstvo, odobrenja stalnog boravka, privremenog boravka, produženog boravka i drugih sličnih zahtjeva?

Neslužbeno se, međutim, može čuti da je ukupno zaprimljeno i dosad neriješeno oko 20 tisuća zahtjeva za stjecanje i prestanak državljanstva. I u saborskom Odboru za Hrvate izvan Hrvatske upozoreni su da ima zahtjeva za upis u državljanstvo koji čekaju na rješavanje i više od četiri godine. Državne službe, u ovom slučaju prvenstveno MUP, imaju svoj ‘ritam’ rada i ne mare mnogo za ljudske probleme zbog sporosti u rješavanju zaprimljenih ‘predmeta’. Jedan od čitatelja pričao je o velikom broju stranki u našem predstavništvu u Prištini. Kaže da su mu službenici rekli da su preopterećeni velikim brojem molbi za izdavanje viza i da su tražili pomoć iz Zagreba, ali zasad uzalud. A da su tu pomoć dobili, tvrde službenici veleposlanstva u Prištini, samo na izdavanju viza moglo se ostvariti oko pola milijuna eura prihoda više.

Zbog sporog rješavanja zahtjeva za državljanstvo ili odobravanje boravka u Hrvatskoj ne gubi se samo novac koji se mogao ostvariti kao prihod od nemalih upravnih pristojbi. Puno se gubi i zbog toga što osobe koje u Hrvatskoj (pre)dugo čekaju na rješenje ili ne rade, ili rade ‘na crno’. Time se ujedno krše i ljudska prava, jer osobama ‘na čekanju’ rješenja njihovih zahtjeva u MUP-u ne ide radni staž niti su, u pravilu, zdravstveno osigurani. Nekoliko Hrvata povratnika koji ne mogu početi s poslovanjem, jer već više od godinu dana ne mogu dobiti hrvatsko državljanstvo, a bez državljanstva ni radnu niti poslovnu dozvolu, obratilo se za pomoć i nadležnom saborskom Odboru. O ovoj temi teško je doprijeti do službene informacije. Neslužbeno sam doznao da na poslovima rješavanja zahtjeva za upis u državljanstvo u MUP-u rade četiri službenice. Na drugim radnim mjestima u MUP-u, da se i ne govori o ostalim državnim službama, ima službenika koji se dosadaju. A kad bi se u MUP-u i drugim državnim službama znali organizirati i bolje raspoređiti službenike, ubrzalo bi se rješavanje svih ovih zahtjeva, a i ljudi bi imali manje problema.

Strancima se za boravak i rad u Hrvatskoj izdaju dvije vrste dozvola (rješenja). To su poslovne i radne dozvole, s time da se radne dozvole izdaju strancima koji će raditi kao zaposlenici domaćega ili stranog poslodavca u Hrvatskoj. Odvojeno od toga izdaju se po ubrzanom postupku i praktično bez ograničenja i poslovne dozvole strancima koji će u Hrvatskoj investirati, vlasnicima tvrtki te stranim menadžerima.

I tih poslovnih dozvola izdavanih po ubrzanom postupku bez ograničenja je proteklih godina znalo biti više nego radnih izdavanih običnim stranim radnicima. Unatoč tako velikom broju stranih investitora i ulagača kojima je ubrzano i bez ograničenja dobrovan boravak u Hrvatskoj, gospodarski rezultati su bili sve lošiji. Upućeni tvrde da tako veliki broj izdanih poslovnih dozvola u proteklim razdobljima valja pripisati činjenici da su stranci dosad mogli postati vlasnicima nekretnina (uglavnom na hrvatskom Jadranu) samo ako su prethodno formalno registrirali svoj d.o.o. u Hrvatskoj i kupljenu nekretninu upisali u vlasništvo tog d.o.o.-a.