Home / Lifestyle i trend / Prednosti i nedostaci +

Prednosti i nedostaci +

Boje su od plave do crne, a rubovi odjevnih predmeta često su pozlaćeni, pa haljine i pokrivala za ramena blistaju i svjetlucaju po uzoru na trend iz 80-ih godina prošloga stoljeća.

U inat zaštitnicima životinja koji su ispred zgrade burno protestirali protiv uporabe krzna u modnoj industriji Jean-Paul Gaultier predstavio je na pariškoj reviji svoje nove heroine čiji je izgled ove sezone, čini se, inspiriran stripovima. To su prave Madame X, prekrasne špajunke koje svoj identitet skrivaju ispod maski i golemih kapuljača s mrežastim velovima. Riječ je o neovisnim i dominantnim ženama koje se na modnoj pisti nonšalantno razbacuju dolarima.

Gaultier je tako i ovaj put predstavljajući novu kolekciju uspio napraviti pravi spektakl zavidnoga modnoga sadržaja iz kojeg se ponajprije izdvojilo nekoliko odjevnih predmeta poput klasičnog trenča ukrašenog iznenađujućim detaljima ili pak prekrasnih novih krznenih kaputa virtuoznim usklađenih s prozirnom plastikom. Čini se da je glavno obilježje sezone, bar kad je o modi riječ, vraćanje starog prošarano iznenađujućim detaljima prema suvremenom ključu. A upravo su detalji postali ono što nam svake sezone omogućava da svoj izgled jednostavno i maštovito obnovimo, pa se slobodno možemo zapitati ne podcjenjujemo li njihovu važnost nazivajući ih samo modnim dodacima.

Jedan su od njih i najlonske čarape. One su ove zime pravi ‘must have’ koji kompletnira savršen izgled, zato moraju biti trendovske, profinjene i jedinstvene. Svijetle i sjajne savršeno će se slagati sa svijetlim ‘outfitom’, ali i s klasičnom crnom haljinom, a prošarane različitim motivima i maštovitim šarama cjelokupnom će izgledu omogućiti više pokreta.

I na kraju nikako ne smijete zaboraviti obuću. Kakve god cipele izabrali, one se ove zime moraju vidjeti iz aviona. Stoga je najbolje svoju pozornost – i novac – usmjeriti na ekstravagante čizme i sandale s vrtoglavo visokim potpeticama. I nikako nemojte zaboraviti sunčane naočale velikih okvira.

No Jelena Budak sa zagrebačkog Ekonomskog instituta tvrdi da za jedinice lokalne i područne samouprave pridržavanje propisanih postupaka javne nabave znači smanjenje korupcijskog pritiska na zaposlenike uprave i olakšava im rad, posebno u manjim sredinama. Misli da problemi u provedbi javnog nadmetanja postoje i onda kad se javi prevelik broj ponuđača. U tom slučaju rascjepkanost i nekoordiniranost javnih naručitelja povećava transakcijske troškove javne nabave i dovodi do sklapanja više kratkoročnih ugovora. Kaže da nabava od ugovora do ugovora povećava poslovnu nesigurnost, pa prednost na tržištu ima javni naručitelj koji može ponuditi stalan poslovni odnos budućem dobavljaču i tako privući najbolje ponuđače.

Kod ugovora velikih vrijednosti poduzeća imaju snažan motiv da se natječu s nerealno niskim dampinškim cijenama samo da bi ostvarila promet. S druge strane u javnoj nabavi, posebno na manjim tržištima, postoji rizik prevelike ovisnosti o jednom dobavljaču čvrsto umreženom s drugim dobavljačima. Tako se dobra praksu u poštovanju načela javne nabave može pretvoriti u dugoročno neodrživu politiku – poručuje.

No svjesna je da tako postavljen sustav ima i prednosti i nedostatke. Prednosti mogu biti ekonomija obujma i niže cijene. Dodatna je opasnost veći rizik od korupcije jer se vrijednost nabave povećava, a informacije i odluke o ugovorima koncentriraju se u jednom tijelu javne uprave – misli Budak.

Upravo zato ističe pozitivno iskustvo Austrije, točnije proizvodnih klastera u Austriji čiji su članovi organizirali zajedničku nabavnu službu. Smanjili su, kaže, troškove i obavljanje te funkcije povjerili stručnjacima, a sami članovi klastera bave se svojom osnovnom djelatnošću.

Razlika je u odnosu na centralizaciju javnonabavne službe za javne naručitelje u Hrvatskoj u tome što su članovi klastera privatna poduzeća, pa je kontrola pravilnosti i poštovanja načela najveće vrijednosti za novac efikasnija nego u javnom sektoru.

U javnom sektoru, a posebno u okruženju u kojem je odgovornost javnog djelovanja na niskoj razini, rizik nepravilnosti i osjetljivost javne nabave na korupciju neuspoređivo su veći – kaže.

Željko Ivančević, lobist u EU, misli da uopće nije stvar u zakonu i propisima koji se usklađuju sa smjernicama EU. Nešto što je prevedeno, prepisano i ugrađeno u naš zakon, kaže, ne znači da će se primjenjivati u praksi.

Nije problem u tijelima, nego u poštovanju duha europskoga zakonodavstva i zatvaranju prostora za malverzacije u javnoj nabavi. Uvijek izostaje pravi način primjene tog duha, srži regulative. To što će se na jednome mjestu okupiti sva potražnja ne znači ništa ako iz državnih tvrtki nije izbačena politika. Dakle, ne smije se pitati koju će korist imati HSS i njegove tvrtke u Hrvatskim šumama, nego koju će financijsku korist ostvariti državna tvrtka – poručuje.

S druge strane uvjeren je da centralizacija malim poduzetnicima može i pomoći, zapravo natjerati ih da se udruže, organiziraju u radne zajednice, holdinge da bi bili konkurentni – ne samo na domaćim nego i na inozemnim natječajima. Bit je da i manja poduzeća budu konkurentna u Europskoj uniji, ne samo kod kuće. Centralizacija javne nabave trebala bi im biti prilika, ne problem. Uostalom, s ulaskom u EU i mali će poduzetnici moći otvoriti sudski spor u Luksemburgu i tako dokazati da je netko bliži vlasti nezasluženo dobio posao. Vrijeme velikih tvrtki poput IGH, Podravke, Dalekovoda, Konstruktora itd. koje su zbog svoga monopolskog položaja pobjeđivale na natječajima polako ali sigurno prolazi. Postaju svjesne da je ta priča došla do kraja, a ne znaju kako u ‘normalnim’ uvjetima biti konkurentne. I to je prilika manjim tvrtkama – uvjeren je Ivančević.

Jelena Budak dodaje da je nužno podići razinu odgovornosti, uvesti načela dobrog upravljanja u javnom sektoru, uhodati mehanizme kontrole i osobne odgovornosti. Zadatak je javnonabavne službe da javnim naručiteljima nudi tržišnu uslugu i da za njih učinkovitije obavlja javnu nabavu. No važnije od svega jest to što je javna nabava (barem na ‘civiliziranim’ tržištima) generator inovacija.

Ona može potkanuti potražnju za novim tehnologijama, inovativnim proizvodima i uslugama jer ima dovoljno veliku kupovnu moć da stvori kritičnu masu potražnje i podijeli rizik razvoja proizvoda. Javnu nabavu treba stavit u funkciju ostvarivanja razvojnih ciljeva – kategorična je Budak.

Malo se tko neće složiti s time. Samo da to netko u vlasti čuje, shvati i – provede.