Temeljenošću predmetni zakoni doneseni – kaže Marijan Ćurković, predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog ureda za osiguranje i potpredsjednik Koncerna Agram. Ćurković dodaje da je popuštanje i smanjenje nameta samo dokaz apsurdnosti odredbi, što bi sigurno uočio i Ustavni sud u postupku s ustavnom tužbom koju su osiguravatelji uložili protiv tih odredaba. Ta dva primjera, zbog toga što su se dogodila nedavno i stoga što je bila riječ o tako velikim iznosima, najviše su zaokupila pozornost osiguravatelja, pa i šire poslovne javnosti.
Ipak, zakoni se, što zbog usklađivanja s propisima Europske unije, što zbog novih ideja na koje netko dođe u pokušaju da napuni neki proračun, stalno mijenjaju. Na ovogodišnjim Danima hrvatskog osiguranja, sedmom susretu koji organizira Udruženje osiguravatelja Hrvatske gospodarske komore, upravo zbog toga jedna od aktualnih tema bio je panel o utjecaju zakonskih promjena na industriju osiguranja. To je tema na koju bismo mogli potrošiti tri ili četiri dana i analizirati samo nju. Postoji niz propisa koji su se mijenjali i koji se mijenjaju, a prema kojima moramo postupati i koji utječu na poslovanje osiguravatelja. Koliko se propisa promijenilo, teško je točno reći, ali mnogo. Kad se ti propisi donesu i objave, netko ih mora ispitati, netko mora vidjeti jesu li promjene velike i mora se uložiti trud da se te promjene uvedu – izrazila je mišljenje mnogih osiguravatelja Snježana Bertoncelj, predsjednica Uprave Erste osiguranja i predsjednica Odbora za životna osiguranja Udruženja osiguravatelja HGK.
Uistinu, popis zakona, pravilnika i mišljenja koji se stalno mijenja dušačak je, a može se očekivati da se te promjene nastave i dalje jer će se usklađivanje propisa s EU nastaviti. Takvo usklađivanje propisa ne nosi sa sobom velike novčane iznose poput domaćih ad hoc zakona ili pravilnika, ali svaka promjena zahtijeva troškove, bili oni direktni ili nešto manje vidljivi. Dovoljno je, na primjer, podsjetiti na Pravilnik o marketinškim aktivnostima. U njezinoj slučaju nije bila riječ o direktnom trošku koji je propisan kao postotak od premije ili slično, ali zato što je otežao rad osiguravateljima, prouzročio je troškove. Izgubljeno vrijeme, kampanje koje su čekale zbog nesigurnosti marke.
Te tri odredbe – Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o članarinama u turističkim zajednicama i Pravilnik o marketinškim aktivnostima – može se svrstati u kategoriju hrvatskih propisa. Također je za njih važno da, zapravo, osiguranike ne zahvaćaju. S druge strane mogu se staviti drugi propisi koji se donose radi usklađivanja s Europskom unijom. Jedan od njih – Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma – primjenjuje se od početka ove godine, a na neki se način odnosi i na osiguranike. Jedan je to od onih zakona koji osiguravatelje zahvaćaju iako se primarno ne odnose na njih.
Zasad su obveznici tog zakona samo društva koja imaju odobrenje za obavljanje poslova životnog osiguranja, ali može se očekivati da će uskoro u to biti uključena i ostala društva za osiguranje. Taj zakon također nije donio izravni namet za osiguravatelje, ali s druge im je strane sasvim sigurno prouzročio troškove. Izrada Pravilnika, odnosno uputa i smjernica, analize rizika, tablice rizika, stručno osposobljavanje, vođenje evidencije o podacima dostavljenim Uredu za sprečavanje pranja novca, čuvanje podataka i dokumentacije 10 godina nakon prestanka poslovnog odnosa… sve to nosi troškove. Kod tog je zakona za mnoge osiguravatelje najveći problem potreba za dubinskim analizama prilikom svakog novog poslovnog odnosa, što komplicira posao, posebice zaposlenicima koji rade u prodaji.
