Problem nije u tome ima li savjetnička trojka rješenja, nego ima li premijerka političke snage za reforme. Nadjačaju li stranački interesi savjetničku školu zdravog razuma, to bi mogao biti početak kraja Jadranke Kosor.
Na marginama prošlogodišnjeg Savjetovanja ekonomista u Opatiji premijeru Ivi Sanaderu palo je na pamet uključiti neovisne ekonomiste u osmišljavanje Vladinih mjera za izlaz iz krize. Nakon godinu dana, tijekom kojih se ni na prste jedne ruke ne mogu nabrojati postignuća tog Ekonomskog vijeća (koje se gasi!), sadašnja premijerka Jadranka Kosor domislila se da bi u radu Vlade mogli sudjelovati novi/stari ekonomski savjetnici. Šefici Ekonomskog instituta Sandri Švaljek, njezinu kolegi Željku Lovrinčeviću i Borislavu Škegri, bivšem potpredsjedniku Vlade i ministru financija te osnivaču private equity fonda Quaestusa, premijerka je uvalila vruće krumpire i sada od njih očekuje recepte za salatu. No koliko recepti troje neoliberalala mogu pomoći u ovom trenutku? I, što je još važnije – koliko su im ruke slobodne da primjene svoje znanje i ideje?
Već na početku njihova ‘mandata’ Kosor im je jasno dala do znanja da ne da plaće i mirovine! Gdje će onda Lovrinčević, koji zagovara njihovo smanjenje, rezati rashode? Kako izbjeći nastavak politike zaduživanja kad novca u proračunu kronično nedostaje, ne samo ove nego i iduće godine? Hoće li ikakav zaokret dopustiti potpredsjednik Šuker, koji nije naučio rezati i štedjeti svih ovih godina? Da još nismo raščistili s nasljedstvom neoliberalne doktrine, misli i Tihomir Domazet, direktor Hrvatskog instituta za financije i računovodstvo. Uvjeran je da još traje borba između propale neoliberalne ekonomije i neke nove, koja tek traži svoje zagovornike. Kojim će smjerom krenuti novi/stari savjetnici, iščitat će se već iz prijedloga državnog proračuna za iduću godinu.
