No Jelena Budak sa zagrebačkog Ekonomskog instituta tvrdi da za jedinice lokalne i područne samouprave pridržavanje propisanih postupaka javne nabave znači smanjenje korupcijskog pritiska na zaposlenike uprave i olakšava im rad, posebno u manjim sredinama. Misli da problemi u provedbi javnog nadmetanja postoje i onda kad se javi prevelik broj ponuđača. U tom slučaju rascjepkanost i nekoordiniranost javnih naručitelja povećava transakcijske troškove javne nabave i dovodi do sklapanja više kratkoročnih ugovora. Kaže da nabava od ugovora do ugovora povećava poslovnu nesigurnost, pa prednost na tržištu ima javni naručitelj koji može ponuditi stalan poslovni odnos budućem dobavljaču i tako privući najbolje ponuđače.
Rizik prevelike ovisnosti – Kod ugovora velikih vrijednosti poduzeća imaju snažan motiv da se natječu s nerealno niskim dampinškim cijenama samo da bi ostvarila promet. S druge strane u javnoj nabavi, posebno na manjim tržištima, postoji rizik prevelike ovisnosti o jednom dobavljaču čvrsto umreženom s drugim dobavljačima. Tako se dobra praksa u poštovanju načela javne nabave može pretvoriti u dugoročno neodrživu politiku – poručuje.
No svjesna je da tako postavljen sustav ima i prednosti i nedostatke. Prednosti mogu biti ekonomija obujma i niže cijene.
Dodatna je opasnost veći rizik od korupcije jer se vrijednost nabave povećava, a informacije i odluke o ugovorima koncentriraju se u jednom tijelu javne uprave – misli Budak.
Upravo zato ističe pozitivno iskustvo Austrije, točnije proizvodnih klastera u Austriji čiji su članovi organizirali zajedničku nabavnu službu. Smanjili su, kaže, troškove i obavljanje te funkcije povjerili stručnjacima, a sami članovi klastera bave se svojom osnovnom djelatnošću.
Duh europskoga zakonodavstva – Razlika je u odnosu na centralizaciju javnonabavne službe za javne naručitelje u Hrvatskoj u tome što su članovi klastera privatna poduzeća, pa je kontrola pravilnosti i poštovanja načela najveće vrijednosti za novac efikasnija nego u javnom sektoru.
U javnom sektoru, a posebno u okruženju u kojem je odgovornost javnog djelovanja na niskoj razini, rizik nepravilnosti i osjetljivost javne nabave na korupciju neusporedivo su veći – kaže.
Željko Ivančević, lobist u EU, misli da uopće nije stvar u zakonu i propisima koji se usklađuju sa smjernicama EU. Nešto što je prevedeno, prepisano i ugrađeno u naš zakon, kaže, ne znači da će se primjenjivati u praksi.