Autentičnost ključna za privlačenje turista

I ako se o strateškoj grani u Hrvatskoj govori ponajprije brojkama i deviznim priljevom koji spašava državni proračun, turizam je sve, samo ne običan proizvod namijenjen potrošnji. Turisti danas sve više traže smisao i dobro raspoloženje putem različitih doživljaja i s njima povezanih slika i trebalo bi ga shvatiti kao nešto što je namijenjeno igri, što potrošači mogu upotrijebiti na nebrojene načine kako bi poboljšali život i životni stil te razvili svijest o vlastitoj vrijednosti i identitetu.

Odmor pa tako i kulturno-turistički proizvod koji je kreiran na pravilan način, konverzijom mitova, legendi i predaja, može omogućiti turistima ostvarivanje snova i ulazak u druge uloge i životne sfere koje su im životnom rutinom prikaćene.

Istraživanja su pokazala da je u današnje vrijeme trajanje nekog tradicionalnog običaja povezano s njegovom medijskom senzacijom. Televizijsko snimanje mještana prilikom različitih smotri i pokladih događanja izdiže njihovo sudjelovanje i njihove maske na razinu simbola njihova identiteta, pa se zapravo ne može reći kada i gdje prestaje folklor i nastaje folklorizam. Postavlja se pitanje može li se folklornim predstavljanjem komunicirati s turistima te je li i kako moguće na taj način prenijeti tradiciju i očuvati identitet. Svim je folklornim pojavama zajedničko, bez obzira na to je li riječ o političkim, nacionalnim, turističkim, zabavnim, medijskim i inim manifestacijama folklorizma, da se određeni fenomeni tradicijske kulture izvode izvan provobitnog središta u novim funkcijama i s novim ciljem.

Poštujući scenska svojstva obreda i običaja i mogućnost njihova uprizorenja, a time i dramsku vrijednost, po istoj matrici možemo spoznati da upravo te scenske karakteristike posjeduju i legende i predaje pa ih je moguće uprizoriti te tako konvertirati u turistički proizvod, odnosno turističku atrakciju. Upravo činjenica da verbalna komponenta folklornog predstavljanja ne mora biti najvažnija daje nam mogućnost uprizorenja i za strane goste, gdje nije nužno da uprizorenje bude na stranom jeziku. Dodatne prednosti takvog načina uprizorenja su i način i mjesto izvedbe. Folklorno predstavljanje daje mogućnost uprizorenja na mjestu gdje se predaja ili legenda ‘dogodila’ i na taj način daju veću vrijednost jer postaju autentični.

Upravo mogućnost da uprizorenje može izvesti domaće stanovništvo, udruge, kulturno-umjetnička društva, amaterske kazališne grupe, dramske grupe djece i omladine pruža nam cijeli niz mogućnosti interakcije između domaćeg stanovništva i gostiju u odredištu gdje se za posebne skupine turista mogu organizirati različite vrste uprizorenja, a da se pritom ne izgubi osnovni smisao u kojem predaja i legenda postaje turistička atrakcijska osnova na kojoj se može graditi odredišni proizvod.

Kakva je uloga obrednog predstavljanja i komunikacije u današnje vrijeme, najbolje se može prikazati ako se malo analizira važnost Riječkog karnevala za Rijeku i Primorsko-goransku županiju. Riječki je karneval osebujan identitet počeo stvarati 1982. godine, a svoje je temelje izgradio pod utjecajem venecijanskog i austrijskog građanskog karnevala. Još prije sto godina Rijeka je živjela svoj karnevalski život intenzivnije od bilo kojeg drugog grada u ovom dijelu Europe. Kada su se 1982. godine riječkim Korzom u…

U proteklih dvadeset i sedam godina Riječki je karneval prerastao u međunarodno događanje. Organizaciji TZ-a Rijeka prošetale tri grupe maškara, nitko nije slušio kakav će razmjernijem godina poprimiti sada već tradicionalni Međunarodni riječki karneval.

Tu je i primjer Sisačkoga viteškog turnira, gdje je na autentičnom povijesnom događaju i na autentičnome mjestu napravljena manifestacija u spomen na obranu od Turaka. Primjer dobre prakse jest i Špancirfest u Varaždinu kao i Festival bajki u Ogulinu. Etnoelo u Kumrovcu, gdje se stari zanati prikazuju u stvarnom okružju, ‘in situ’, na autentičan način i animacijom posjetitelja radionicama, Nacionalni park Krka, gdje posjetitelji mogu vidjeti kako izgleda tkalački stan, kako rade vodenice i slično, također su dobri načini da se oživi tradicija i istodobno educiraju i animiraju turisti.

No, nažalost, ima još uvijek i loših primjera koji govore o nemaštovitosti turističkih djelatnika koji jednostavno kopiraju određene manifestacije i događanja i na taj način ih stavlja u novi kontekst koji nema stvarne veze s autentičnim događajima, baštinom i okružjem.

Izvorni se poticajni elementi trebaju rabiti za stvaranje proizvoda prorazredne tržišne marke, uz naglašavanje tragova u kulturi, glazbi, jeziku i gastronomiji. Glavni društveni činitelji u turističkom sektoru Hrvatske još uvijek nisu percipirali ‘potragu za autentičnošću’ kao turističku po-

Odluka da se turistički doživljaj smatra autentičnim određena je autentičnošću turističke atrakcije, ali i tipom društvenih odnosa koji su uspostavljeni oko nje. Važan je i prostor u kojem se atrakcija nalazi te elementi koji utječu na proces percepcije. Za uvođenje mitova, predaja i legendi kao stvarnih i mogućih turističkih atrakcija moramo voditi računa o nekoliko elemenata koji su međusobno povezani – autentičnost i sposobnost inscenacije turističkog doživljaja, tumačenje, odnosno prezentacija resursa kulturne baštine, u ovom slučaju mitova, legendi i predaja te motivi dolazaka budućih, odnosno potencijalnih posjetitelja. Suvremenom turistu često nije važna točnost prezentacije. Ipak, treba biti vrlo oprezan jer interpretacija tradicije nije bezazlena. Jasno je da se katkad falsificira i mjesto i vrijeme, a sve radi toga da se turističko odredište učini što atraktivnijim. Često su zaposlenici u turizmu, posebice u marketingu, ti koji po svaku cijenu žele privući turista, ne razmišljajući o eventualnim negativnim posljedicama za lokalnu kulturu. Ako se kultura prikazuje autentičnom, a zapravo to nije, spremnost na takav kompromis mora pokazati lokalno stanovništvo. Jer ako je potreba za činjenjem ‘autentičnim’ ona turističkih djelatnika u marketingu, lokalno stanovništvo takav kulturni proizvod nikako ne može osjećati svojim. Radi turističke promidžbe često se autentičnost svjesno i glumi. Poznati su slučajevi etnosela sagrađenih upravo radi turizma. Lokalno stanovništvo, koje inače živi ‘modernim’ životom, po potrebi preuzima uloge vraćeva, plesača, lovaca, postaju poglave, plemenski ratnici i umjetnici. Nužna je bolja povezanost turističkog i kulturnog sektora i važan je upravo način na koji bi se kulturni djelatnici koji su specijalisti za određeno područje aktivno uključili u turističku industriju. Na taj način poboljšala bi se kvaliteta interpretacije naše baštine i pomoglo bi se boljem razumijevanju potencijalnih i realnih turističkih atrakcija, odnosno boljoj skrbi za takve vrste atrakcija.

• žive slike (Muzej grada Zagreba)

• oživljena povijest (Slavonski brod)

• tematski turistički itinerari i rute (Zagreb)

• etnosela (muzej na otvorenom u Kumrovcu)

• tematski parkovi (arheološki park u gradnji u Vukovaru vezan uz vučedolsku kulturu, Tematski park ‘Nikola Tesla’ u Smiljanima)

• manifestacije i događanja (Špancir fest, Festival bajki, Sisački viteški turnir, Riječki karneval…)