Moramo promijeniti sustav javnih nabava, jer kao što smo nekada imali heroje pretvorbe i privatizacije, danas imamo heroje javnih nabava. To također urušava ekonomiju i ruši konkurentnost naše ekonomije općenito.
Kad je riječ o javnoj nabavi, naravno da predsjednik nema mogućnost donijeti zakon. Dakle, opet se vraćamo na teren političke volje i političke uloge predsjednika. Uostalom, vidjeli smo i iz dosadašnje prakse da je predsjednik Mesić odlučno inicirao neke stvari koje su u konačnici dospjele u nadležnost drugih tijela. Za javne nabave važno je da taj postupak bude transparentan. Danas često u postupcima javne nabave imamo različite oblike vidljivih nepravilnosti, a imamo i nešto što se zove skrivena korupcija i prijevara. Često umjesto natječaja imamo maskenbal.
Česti su slučajevi da na natječajima javne nabave poslove dobivaju tvrtke koje nemaju ni jednog zaposlenika pa poslove daju u podzakup drugim tvrtkama koje su sudjelovale na natječaju, ali ga nisu dobile. Očito takva tvrtka može dobiti natječaj samo ako ima vezu. Stoga bi u svakom slučaju jedan dio trebalo koncentrirati na promjene zakona.
Sad se ide u centralizaciju javnih nabava, vidjet ćemo kako će to ispasti. Načelno se to uvijek može braniti i reći da ćemo time postupke imati pod nadzorom. Opasnost je, naravno, i pritom treba biti oprezan, da se vrlo često ti natječaji sporo odvijaju i koče subjekte te se kasni. Sjećam se da je, kad smo htjeli klimatizirati Pravni fakultet, cijela sezone prošla dok smo uspjeli provesti javni natječaj. Očito je da je centralizacija iznudena mjera koja vuče prema neefikasnosti. Iznudena je zato što Vlada ne uspijeva imati na oku sve nabave, osigurati nepotkupljive ljude i transparentnost.
