-
Moramo promijeniti sustav javnih nabava, jer kao što smo nekada imali heroje pretvorbe i privatizacije, danas imamo heroje javnih nabava. To također urušava ekonomiju i ruši konkurentnost naše ekonomije općenito.
-
Gdje vidite mogućnost da predsjednik utječe na promjenu modela javne nabave i kako biste ga vi ustrojili? – Kad je riječ o javnoj nabavi, naravno da predsjednik nema mogućnost donijeti zakon. Dakle, opet se vraćamo na teren političke volje i političke uloge predsjednika. Uostalom, vidjeli smo i iz dosadašnje prakse da je predsjednik Mesić odlučno inicirao neke stvari koje su u konačnici dospjele u nadležnost drugih tijela. Za javne nabave važno je da taj postupak bude transparentan. Danas često u postupcima javne nabave imamo različite oblike vidljivih nepravilnosti, a imamo i nešto što se zove skrivena korupcija i prijevara. Često umjesto natječaja imamo maskenbal.
-
Možete li to obrazložiti? – Česti su slučajevi da na natječajima javne nabave poslove dobivaju tvrtke koje nemaju ni jednog zaposlenika pa poslove daju u podzakup drugim tvrtkama koje su sudjelovale na natječaju, ali ga nisu dobile. Očito takva tvrtka može dobiti natječaj samo ako ima vezu. Stoga bi u svakom slučaju jedan dio trebalo koncentrirati na promjene zakona.
-
Na izmjenama tog zakona upravo se radi. – Sad se ide u centralizaciju javnih nabava, vidjet ćemo kako će to ispasti. Načelno se to uvijek može braniti i reći da ćemo time postupke imati pod nadzorom. Opasnost je, naravno, i pritom treba biti oprezan, da se vrlo često ti natječaji sporo odvijaju i koče subjekte te se kasni. Sjećam se da je, kad smo htjeli klimatizirati Pravni fakultet, cijela sezone prošla dok smo uspjeli provesti javni natječaj. Očito je da je centralizacija iznudena mjera koja vuče prema neefikasnosti. Iznudena je zato što Vlada ne uspijeva imati na oku sve nabave, osigurati nepotkupljive ljude i transparentnost postupanja. Nije prirodno da se toliko stvari koncentriraju na jednom mjestu. No, kad bi to bio zalog ukinjanje korupcije, rekao bih O. K., ali moramo vidjeti kako će to funkcionirati imajući na umu da je to supstitut pravednom i efikasnom postupku javne nabave.
-
Predsjednik nema mnogo ovlasti, na kojim biste vi mjerama inzistirali u borbi protiv korupcije? – Predsjednik upravo u borbi protiv korupcije ima ovlasti. On može biti, autoritetom jedinog neposredno izabranog dužnosnika na najvišoj državnoj razini, odlučni faktor konačnog uspostavljanja političke volje da se suzbije korupcija i kriminal. Već dugo imamo politiku bi – ne bi, hoću – neću. I to se mora promijeniti.
Moramo promijeniti sustav javnih nabava
Politika je više prema – neću. – Točno. Pričamo, ali ne radimo ništa. Politička volja mora biti odlučna i jasna. Kako nitko, bez obzira na kojoj političkoj ili gospodarskoj funkciji, ne bi bio zaštićen od kontrole poslovanja, kontrole rada i odgovornosti, ako je potrebno. To je prvi veliki doprinos koji se ne vidi iz norme, on proizlazi iz političke realnosti. Drugo što predsjednik vrlo praktično može proizlazi iz toga što je neki način čelnik sigurnosnih službi. Ljudima u sigurnosnim službama nametnut ću da svoj posao posvete, uza sve druge stvari, otkrivanju pranja novca, korupcije, šverca i drugih kriminalnih aktivnosti. Problem je toliko velik da je prerastao u problem nacionalne sigurnosti.
Kao predsjednik Vladine mjere možete samo kritizirati. – Predsjednik možda nema neposrednu nadležnost u pogledu vođenja ekonomije, ali sigurno kroz svoju treću košaru ovlasti, dakle koordinaciju rada državnih tijela, može i mora pridonijeti da se u Hrvatskoj uvedu mjere koje će transformirati ekonomiju od uvozne prema izvoznoj. Ali da biste izvozili, morate nešto i proizvesti.
Što bi to bilo? U čemu je, prema vama, Hrvatska konkurentna? – Moramo pokrenuti gospodarstvo, moramo vidjeti u čemu smo konkurentni ili možemo biti konkurentni. Kao i drugi, izdvajam turizam. Hrvatska mora imati jasnu prepoznatljivost na svjetskom turističkom tržištu. Nadalje, imamo potencijale u poljoprivredi, posebno zdravoj hrani. Osim toga, hrvatska ima i jak segment visokoobrazovane radne snage, od medicine, znanosti, kompjutorskog sektora… To nedovoljno koristimo.
Koga biste angažirali na poslu gospodarskog savjetnika osvojite li Pantovčak? – Prerano je o tome govoriti. Imam ljude s kojima se savjetujem, ali prvo treba skočiti, a onda reći hop.
Je li među kandidatima vaš stranački kolega Ljubo Jurčić? – Nećemo o imenima. Cijenim gospodina profesora Jurčića. Biti savjetnik predsjednika za bilo što vjerojatno nije baš financijski najatraktivnije mjesto u profesiji, a ni ako čovjek ima želju aktivno sudjelovati u politici. Vidjet ćemo.
