Anketa među predsjedničkim kandidatima: Što ćete napraviti kad vam se obrate poduzetnici tražeći od vas da razdvojite? Nije mi namjera veličati američki sustav, ali ondje je već tradicionalno da su lobističke grupe sastavni dio procedura kojima se definiraju javni ciljevi. U Hrvatskoj se to radi mnogo ‘srovije’ jer ništa nije uređeno, pa s vremenom ti odnosi isplivaju kao drastičan primjer korupcije i nepotizma – kaže Brkić dodajući kako je normalno da poljoprivrednici lobiraju za subvencije, ali javni interes da se postave pravila tko i uz kakve uvjete na te subvencije može računati.
Takve odnose na svojoj koži testira svaki dan. U Podravci se našao u procijepu između HDZ-a, koji ga je postavio na čelo Nadzornog odbora, i HSS-a, koji Podravku svojata kao vlasništvo stranke. No on u tome procijepu odlično pliva. – Imam veliku neovisnost i samostalnost. S političarima sam dogovorio cilj, a to je stabilizacija i razvoj Podravke. Moj je stav: ako su prijedlozi političara u okvirima tog cilja, saslušat ću ih, ako nisu, nemamo o čemu razgovarati – kategoričan je Jurčić.
Kaže da se u početku stekao dojam da brani boje HSS-a, ali nije mu dao osjećaj pobjede i zato se obrušio na njega. No potpuno otvorene karte, s kojima igra samo s jednim ciljem: da izvuče Podravku na površinu, i HSS i HDZ drže na ‘sigurnoj’ udaljenosti, tvrdi. U mreži politike i biznisa ne vidi problem, jer ona postoji i u razvijenim ekonomijama. – Razlika je u tome što ondje postoji mekana granica. Politika određuje strategiju razvoja, strateške industrije i unutar tog se okvira onda podupiru ‘simpatizeri’ vlasti. Mi to radimo sirovo i primitivno – zaključuje Jurčić.
Dekan veleučilišta Vern Goran Radman također misli da nema granice između biznisa i politike, to je ‘igralište’ određeno tek mekim rubovima koje razgraničavaju moć i vlast. – Oboje se vitalno prožimaju, jer bez uspješnog biznisa nema politike, kao ni uspješne politike bez biznisa. No, motivi su u biznisu i politici oprečni, jedini se zalažu za ‘svoj’, a drugi za ‘opći’ interes. Zato postoje pravila igre koja su ‘napisana’ pažljivim njegovanjem razumijevanja o uzajamnom interesu, povjerenjem i transparentnosti aranžmana koji se postižu. Banalan primjer takvih aranžmana su tzv. privatno-javna partnerstva – tumači Radman.
Kaže da nema ništa loše u tome što političar naziva i preporuča poslovnim ljudima da se nađu i razgovaraju. Loše je kad u tome traži svoj poseban interes ili kad onaj kojeg zove ugrađuje taj interes u sporazum s drugim poslovnim partnerom. – Nema ništa loše ni u tome da poslovni ljudi zovu i interveniraju kod političara ako procjenjuju da bi njihovo zalaganje moglo promijeniti pravila od opće koristi. Pri tome mogu računati na stečenu prednost, ali samo onu koja je verificirana tržištem, dakle kvalitetom, cijenom, boljim uvjetima, a ne posebnim političkim privilegijama – poručuje.
O dopuštenoj simbiozi politike i ekonomije pitalo smo i šest predsjedničkih kandidata s najizglednijim šansama za pobjedu. Svi uvjeravaju da predsjednik ne smije lobirati i posredovati. Osim Dragana Primorca, kojemu ta tema valjda nije dovoljno izazovna, jer nije našao vremena da se posveti tom problematikom i odgovori na pitanje. Bilo bi zgodno pobjedniku za koju godinu pitati malo preoblikovano pitanje: jeste li urgirali za nekog poduzetnika? Odgovor će možda biti drukčiji. Kako na taj odnos gledaju poduzetnici, koji od bliskog odnosa s vlašću mogu imati itekakve koristi?
Domagoj Milošević, predsjednik Uprave Pastora, misli da problem nije u ‘dubini’ veze politike i biznisa nego u njenoj transparentnosti. – Neizbježno je da društvo poput našeg, još uvijek usred tranzicije i velike ekonomske krize, kritički i podozrivo gleda na svaku vezu politike i biznisa.
Što se smije? Poduzetnici mogu lobirati za svoje interese javno i transparentno putem različitih udruženja. Legitimno je da poduzetnici vrše pritisak na državu za uspostavljanje boljega zakonskog okvira, učinkovitiju gospodarsku diplomaciju, potporu izvozu i slično, ali kao opći interes gospodarstva. Država može u sklopu svoje javne politike poticati različite gospodarske sektore i subjekte i pomagati im.
