Predsjednik nema mnogo ovlasti, na kojim biste vi mjerama inzistirali u borbi protiv korupcije? Predsjednik upravo u borbi protiv korupcije ima ovlasti. On može biti, autoritetom jedinog neposredno izabranog dužnosnika na najvišoj državnoj razini, odlučni faktor konačnog uspostavljanja političke volje da se suzbije korupcija i kriminal. Već dugo imamo politiku bi – ne bi, hoću – neću. I to se mora promijeniti.
Politika je više prema – neću. Točno. Pričamo, ali ne radimo ništa. Politička volja mora biti odlučna i jasna. Kako nitko, bez obzira na kojoj političkoj ili gospodarskoj funkciji, ne bi bio zaštićen od kontrole poslovanja, kontrole rada i odgovornosti, ako je potrebno. To je prvi veliki doprinos koji se ne vidi iz norme, on proizlazi iz političke realnosti. Drugo što predsjednik vrlo praktično može proizlazi iz toga što je neki način čelnik sigurnosnih službi. Ljudima u sigurnosnim službama nametnut ću da svoj posao posvete, uza sve druge stvari, otkrivanju pranja novca, korupcije, šverca i drugih kriminalnih aktivnosti. Problem je toliko velik da je prerastao u problem nacionalne sigurnosti.
Kao predsjednik Vladine mjere možete samo kritizirati. Predsjednik možda nema neposrednu nadležnost u pogledu vođenja ekonomije, ali sigurno kroz svoju treću košaru ovlasti, dakle koordinaciju rada državnih tijela, može i mora pridonijeti da se u Hrvatskoj uvedu mjere koje će transformirati ekonomiju od uvozne prema izvoznoj. Ali da biste izvozili, morate nešto i proizvesti.
Što bi to bilo? U čemu je, prema vama, Hrvatska konkurentna? Moramo pokrenuti gospodarstvo, moramo vidjeti u čemu smo konkurentni ili možemo biti konkurentni. Kao i drugi, izdvajam turizam. Hrvatska mora imati jasnu prepoznatljivost na svjetskom turističkom tržištu. Nadalje, imamo potencijale u poljoprivredi, posebno zdravoj hrani. Osim toga, hrvatska ima i jak segment visokoobrazovane radne snage, od medicine, znanosti, kompjutorskog sektora… To nedovoljno koristimo.
