Pravilan rad imunosnog sustava najvažniji je za zdravlje. Može se ojačati zdravim životnim navikama

Vidim da se toliko poboljšala državna usluga. Ne kažem da smo trebali rezati na 90 milijardi, ali na stotinu se moglo, u javnim tvrtkama, subvencijama, materijalnim troškovima, lokalnoj upravi. Kažu da je 87 posto rashoda zadano. To je zadano samo u glavi političara. Mogu oni slomiti i sindikate i javne službenike i branitelje i umirovljenike, samo što je to neugodna zadaća, pa idu linijom manjeg otpora – kategoričan je Babić.

Ne vjeruje da će vladajući biti u stanju brzo izračunati kolik je stvarni višak u državnoj i javnoj upravi jer će samo za snimanje stanja potrošiti dvije-tri godine. Ni na toj proračunskoj stavci ne očekuje uštedu.

Dragan Kovačević, ekonomski strateg HNS-a, kaže da više nema smisla pričati o proračunu. Moramo razgovarati o konceptu ekonomske politike jer proračun je završnica uspješne ili neuspješne ekonomske politike. Posljednjih pet-šest godina on je saldo neuspješne politike koja je pod okriljem svjetskoga rasta nabila goleme rashode. Sada premijerka kaže: ‘Pokažite mi što i kako mogu rezati!’ Tako se o proračunu ne može razgovarati – kaže.

Proračun je neodrživ prije svega na prihodnoj strani jer je porezna presija došla do granice održivosti i socijalnih nemira. Pitanje je tko će uopće moći puniti proračun. Pokažite mi koje su to industrije, koji dio poljoprivrede; je li to turizam, koji će rasti 0,5 posto? Iduće godine imat ćemo još težu situaciju jer nisu provedene nikakve antirecesijske mjere, nemamo fond za pomoć ugroženim poduzećima koja imaju priliku proizvoditi i izvoziti, nemamo rješenja za problematične gospodarske grane. Vlada i svi mi zajedno morat ćemo se suočiti s neugodnim gospodarskim i socijalnim pitanjima – poručuje.

Slaže se da je problem i u izdašnim subvencijama, posebno poljoprivredi. No 600 do 700 milijuna kuna, koliko je oduzeto malim, siromašnim poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima, nije im nadomješteno ni u kojem drugom obliku socijalne pomoći. O tome nitko ne razmišlja. Takvo zacemtirano vođenje gospodarske politike odavno nema smisla, a u 2010. očekuje nas situacija još teža od današnje – upozorava Kovačević.

Vječiti revolucionar, bar kad je riječ o državnim financijama, Guste Santini pomalo rezignirano kaže kako i nije očekivao da će vlast godinu dana prije izbora donijeti radikalne mjere. Ne bez velike koalicije s Milanovićem i SDP-om. Još se drži godinu dana stare teze da Kosor i Milanović trebaju zajedno sjesti za stol i dogovoriti rješenje za Hrvatsku, a ne za stranke. Odnos snaga u Saboru takav je da se ne mogu očekivati nikakve promjene – tvrdi.

Proračun pokazuje da i dalje ignoriramo krizu, stanje u društvu i gospodarstvu. To je, de facto, kupovanje vremena da se zadovolji što kraći vremenski horizont, pri čemu se potpuno minoriziraju ekonomski aspekti. Nedostatak volje i želje za promjenama znači produbljenje krize i dodatno smanjenje stupnjeva ekonomske slobode. Ne budu li nam vjerovnici iduće godine skloni, moglo bi biti dramatično – upozorava Santini.

On je uvjeren da je proračun za 2010. samo privremen jer je pretpostavka rasta gospodarstva od 0,5 posto preambiciozna. Nerealno je, kaže, očekivati da će gospodarstvo uspjeti akumulirati ovogodišnje gubitke i još rasti: – Bez radikalnih reformi na rashodnoj strani ne možemo iz krize. Nama ne pomaže terapija, nužna nam je kirurgija. Za nekoliko mjeseci lako bi nam se mogla dogoditi izvanredna situacija. Slučajeva poput Peveca već je sada na desetke – poručuje Santini.

Premijerka Kosor polako ali sigurno gubi kredibilitet koji je stekla naznakama odlučnijeg uvođenja reda u javne financije. Nažalost, njezinu nesposobnost, točnije nemogućnost da ‘razbuca’ učmale, zbijene redove HDZ-a i pokaže da je spremna nametnuti svoju volju i krenuti prema izlazu, platit ćemo životarenjem tek malo iznad nula posto rasta BDP-a u idućih nekoliko godina. Početak kraja Jadranske Kosor mogao bi biti i početak kraja nade da smo spremni za novi ‘klik’ u ekonomskom razmišljanju.