Ljepša nastanjenih u Uniji. Alternative Investment Management Association misli da bi zbog takve odluke svi europski mirovinski fondovi izgubili 25 milijardi eura na godinu. U druga koja ima više od 1.100 hedge-fondova u svijetu svoju procjenu temelji na podatku da je 20 posto imovine fondova uloženo u takve fondove.
Osim hedge-fondova bit će ograničeno ulaganje i u private equity sektor, još jednu riskantnu klasu imovine koja nudi iznadprosječno velike prinose. Sve ovo trebalo bi biti uvršteno u europsko zakonodavstvo najranije do 2011., tako da bi i hrvatski građani koji štete za mirovine trebali računati na ta ograničenja.
Iz stranih iskustava, ali i domaćih, vidljivo je da mirovinski fondovi pate od ključnog problema – riječ je o njihovoj veličini i utjecaju na tržište kapitala i ukupan financijski sustav. U vremenima u kojima je konjunktura pozitivna, oni koji preuzimaju veći rizik za to bivaju adekvatno i nagrađeni, no kad nastupi kriza, mirovine alocirane kroz udjele u mirovinskim fondovima najviše pate.
Golem novac pod upravljanjem (u Europi se procjenjuje da mirovinski fondovi upravljaju svotom od pet bilijuna eura) ne dopušta brzu rasprodaju i unovčavanje loših investicija, što prouzrokuje velike gubitke, a katkad i propast mirovinskih fondova zbog povlačenja uloga u one s opreznijom investicijskom politikom.
Kao i nakon svake krize zakonodavci su danas skloni strože regulirati mirovinske sustave, no, ipak, valja paziti da se u tome ne pretjera. Stoga bi valjalo ponajprije poraditi na tome da se ulaganja za mirovinu raspodijele tako da se egzistentijalni minimum obvezno ‘zaključa’ u fondovima niske rizičnosti, a ostatak prepusti radniku na volju i njegovoj odluci koliko je rizika spreman podnijeti. Jer, ipak, svatko bi od nas trebao biti odgovoran za vlastitu mirovinu, a uloga je države samo da zajamči određenu sigurnost i minimalan novčani iznos dovoljan za život.
