Grad i selo

Proračunski novac usmjeren je u projekte od interesa za hrvatski narod u obrazovanju, kulturi, znanosti i zdravstvu.

Narodnim se novinama često može naletjeti na zanimljive informacije. Primjerice na onu o raspodjeli novca za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa – u Bosni i Hercegovini. Riječ je o projektima ‘od interesa za hrvatski narod’ u BiH. Doduše, riječ je o novcu koji se izdvaja u ovoj proračunskoj godini, pa odatle, valjda, i takva transparentnost. Na račun tekuće pomoći inozemnim vladama (u konkretnom slučaju Vladi BiH) Hrvatska će ukupno za poticaje za obrazovanje, kulturu, znanost i zdravstvo uplatiti 21,15 milijuna kuna.

Od toga je pola namijenjeno kulturnim projektima – od biskupija, franjevačkih samostana i muzeja do gradskih knjižnica i kulturno-umjetničkih društava. Najveći je pojedinačni iznos 270 tisuća kuna za Maticu hrvatsku Mostar i Općinu Tomislavgrad (za gradnju centra za djecu s posebnim potrebama). Na desetak će se adresa uplatiti 180, 157 i 135 tisuća kuna, a ostali su iznosi uglavnom teški nekoliko desetaka tisuća kuna. Detalji su dostupni u NN 132/2009. Riječ je, među ostalim, i o poštovanju međudržavnih ugovora.

Financiranje tuđih kulturnih i obrazovnih potreba vjerojatno ne bi bilo trn u oku da nismo u recesijskoj godini. No i kad nam recesija nije na vratima, kulturnjaci kao i svi zaposleni u obrazovnim, znanstvenim i zdravstvenim institucijama znaju kako se teško izboriti za svaku kunu. Profesor iz jedne zagrebačke srednje škole (želio je ostati anoniman) ljutit je na takvo dijeljenje novca jer sâm svake godine za izvannastavne aktivnosti mora moliti za pet tisuća kuna. Nekoliko puta više dodijeljeno je npr. KUD-ovima u Čapljinu ili Livnu.

No Hrvati podrijetlom iz BiH koji žive i rade u Hrvatskoj upozoravaju na podatak da upravo Hrvatska s BiH jedina ima pozitivan odnos uvoza i izvoza – zato što svaki bosanskohercegovački Hrvat kupuje Dukatovo mlijeko, pije Jammicu i slično. Čak 1,6 milijardi KM, što je otprilike šest milijardi kuna, BiH više uveze iz Hrvatske nego što izveze. Na temelju toga računaju da u Hrvatskoj ostave 1,2 milijarde kuna PDV-a i pitaju se što je 21 milijun kuna prema 1,2 milijarde. No srednjoškolskog profesora ne zanimaju takve računice, on zna da će se i ubuduće teško natjecati s programima iz BiH.

Na zaslonu televizijskog ekrana mogu dobiti određene servisne informacije, a Amis, koji je svoju internetsku platformu pokrenuo prije dva mjeseca, nudi i ‘time shift’, novu zanimljivu uslugu koja njegovu platformu približava američkom TiVu, uređaju koji se smatra uzorom na području IPTV platformi. Korisnici ‘time shifta’ mogu pauzirati sliku programa koji se upravo odvija i nastaviti gledati kad požele, preskačući dosadne reklame. Osim toga, moguće je gledati programe na kojima je ‘time shift’ omogućen (riječ je o 15 kanala) s vremenskom odgodom od 48 sati, čime se dodatno proširuje ugođaj gledanja televizije, a smanjuje ovisnost o TV rasporedu.

Osnova za sve IPTV platforme minimalna je propusnost interneta od pet Mbit/s, a za primanje HD sadržaja, koji nude svi operateri, potrebna je najmanje dvostruko veća brzina. Veće mogućnosti omogućavaju veće brzine, za koje je nužna kabelska internetska veza (FTTH), koja postoji u manjem dijelu Hrvatske. Budući da u Hrvatskoj ima gotovo 700 tisuća širokopojasnih priključaka, može se reći da je to maksimalan broj kućanstava u zemlji koja trenutačno mogu uzeti jednu od pet IPTV platformi. Budući da telekom kriju podatke o geografskoj rasprostranjenosti priključaka, ne može se doznati koji je dio zemlje najpokriveniji IPTV-om, no sigurno se može tvrditi da je riječ o Zagrebu i još nekim većim gradovima. Upravo se ondje vodi najžešća bitka za korisnike, jer u manjim mjestima korisnici uglavnom nemaju izbora, pa ako i imaju mogućnost za IPTV, jedini im je pružatelj najveći, Hrvatski telekom.

Oni koji mogu birati između više platformi danas imaju slatke brige. MAXtv može im pružiti najveći izbor programa i dodatnih opcija, no ostali operateri korisnike mame ‘triple-play’ uslugom koja u paketu osim IPTV-a sadrži i telefon i internet po cijenama uglavnom nižima od HT-ovih.

Satelitski, kabelski te telekomunikacijski operateri kao dosadašnji predvoditelji digitalizacije dobivaju ozbiljnu nacionalnu konkurenciju digitalizacijom zemaljskoga televizijskog signala. Važno je napomenuti da su telekomunikacijski operateri kao pružatelji IPTV usluga do sada bili lideri u osvajanju digitalnog TV prostora s godišnjim rastom korisnika iznad 200 posto. Visoke stope rasta rezultat su fokusirane strategije zadržavanja korisnika, ali i velikih troškova ulaganja u marketing i programska prava. Kao glavna pretpostavka rasta IPTV-a i kabelskog televizijskog segmenta ističu se proboj ‘broadbanda’, koji je u Hrvatskoj potkraj 2008. bio vrijedan 15,4 posto (683,2 tisuće veza), i kabelski TV segment od 141,6 tisuća korisnika prema podacima Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije HAKOMI iz lipnja 2009.

S obzirom na to da je prelazak na digitalni signal još godinu daleko, sa sigurnošću se može tvrditi kako će telekom operateri i dalje biti predvodnici novog načina praćenja TV signala. Sudeći prema stopama rasta tržišta, nova generacija navikla na internet zahtijeva da televizija postane sličnija tome mediju i volja je tu uslugu platiti.